Zovem se Isidora i ja sam zinašica! Izrađujem zinove i propagiram ih kao odličnu metodu opuštanja i zabave odnosno kreativnog izražavanja.
Što je zin?
Zin je samostalno objavljena knjižica u vlastitoj izradi i reprodukciji. Riječ (engl. zine) je ustvari drugi dio riječi „magazin”, ali zin ne mora biti časopis. Može biti ispisan rukom, ilustriran crtežima ili fotografijama, a potom fotokopiran ili odštampan u malom tiražu. Nije rijetkost i umnažati ga nekom od grafičkih tehnika poput linoreza. Može biti bez uveza – nastao savijanjem samo jednog lista papira, a može biti uvezan. Zin ne bi trebao biti skup, a često je i nekomercijalan.
Kako bih zinove približila hrvatskoj i regionalnoj javnosti, pokrenula sam i web-stranicu “Zinologija“ te humoristično smislila čitav niz termina vezanih za zinove koji djeluju kao da su dio nekog leksikona – zinoteka, zinofil, zinaš… Možda uskoro i uđu u rječnik! 🙂
Kako je sve počelo…
Čim sam postala svjesna stvari oko sebe, zainteresirala sam se za knjige, i to ne samo za slikovnice, nego me zanimala i literatura za odrasle. Studirala sam književnost, vjerojatno iz istih razloga, a na kraju odabrala zanimanje lektorice, čime se bavim već 15-ak godina. No, iako sam profesionalno sada više fokusirana na tekst, i dalje volim i dobro dizajniranu knjigu, volim papir (o, da, papire posebno volim), volim ilustracije – ma, sve što je vezano za publikacije.
Oko 2009. kad je u Hrvatskoj buknula DIY (uradi sam) kultura pokrenula sam brend e-sidora i u sklopu njega izrađivala bilježnice, notese, planere, reciklirala papire i od njih pravila koverte… Tada sam počela i fotografirati analognim fotoaparatom.
A onda su me pojele duštvene mreže, i život ponekad gazi, pa sam prestala sa svim tim aktivnostima sve do rođenja moje djevojčice Bosiljke. Dan prije poroda crtala sam biljke u notes, a onda nastavila Bosiljki crtati slikovnice i smišljati dječje priče. Zatim sam otkrila digitalne platforme za izradu knjiga, pa sam počela raditi e-knjige (skini je besplatno ovdje) i e-slikovnice (skini ovdje)!
No, sve je to malo u usporedbi s onim što je nastalo nakon jednog radikalnog poteza.
Obrisala sam društvene mreže
U ljeto 2021. obrisala sam sve profile na svojim društvenim mrežama. Više je razloga za to, ali recimo da sam u ovih godinu i pol dobila: više vremena, više samopouzdanja i više kreativnih radova. Zaželjela sam se izrade pravih, materijalnih predmeta koje mogu držati u rukama, pokloniti, a nadam se uskoro i prodati jer sam ovih dana predala papire za doregistraciju obrta kako bi sve bilo legalno.
Ne pratim trendove, ne uspoređujem se s drugima, ne kopiram druge. Radim zinove prvenstveno za sebe i mislim da je povlačenje s društvenih mreža iznjedrilo određenu autentičnost, kojom se ponosim. Povremeno čitam blogove i gledam videa na YouTubeu te primjećujem da se svjetski kreativci okreću zinovima kao metodi izražavanja i odmaka od ekrana. Mislim da će takav trend (ne u smislu mode, nego kao smjer razvoja) doći i u Hrvatsku.
Zinoterapija
Radeći zinove, spoznala sam da me opuštaju, vesele i s entuzijazmom ih pokazujem i dijelim drugima. Za mene su zinovi terapija, pa sam skovala riječ “zinoterapija“ koja, dakle, nije znanstvena metoda, ali na mene ima učinak ispušnog ventila. Dok pretačem osjećaje i misli u riječi, osjećam olakšanje. U zinovima pišem o svojim kožnim problemima, iskaljujem bijes, redefiniram poznate stvari, ali najčešće se zafrkavam.
Ponekad mi na um padne neka ideja koja je prekratka da bi se o njoj napisala knjiga, ali je zin idealna forma za takve misli. Nekako se moram izraziti. Doživljavam svoju metodu opuštanja kao spoj biblioterapije i art-terapije. Također, samo rezanje, savijanje, uvezivanje moje ruke čini zaposlenima, što je sigurno dobro za mozak.
Kako radim zinove?
Još uvijek su forme i žanrovi mojih zinova raznoliki, pa tako imam u svojoj zinoteci unikatni zin Riječna staza ispisan rukom i ukrašen primitivnom grafikom, zatim kolažirani umjetnički zin Neka jedu kolaže! napravljen recikliranjem starih modnih magazina, imam nekoliko digitalnih fotozinova, a odnedavno sam počela pisati kratke priče koje odštampam u fotokopirnici i uvezujem koncem u male literarne zinove.
Budući da sam sklona minimalizmu, najčešće radim zinove od jednog lista papira koji presavijem jednom ili dvaput da dobijem nešto nalik letku ili deplijanu pa se igram tehnikama – crtam flomasterima, vodenim bojama, drvenim bojicama… Nisam dobar crtač, ali me to ne sprečava da nastavim crtati!
Kako to točno izgleda možete vidjeti na mojem YouTube kanalu. Sad kad imam nešto pokazati bilo bi logično opet otvoriti neki profil na Instagramu, no odlučila sam se za YouTube koji sada ima opcije za prijenos kratkih videa (Shorts), idealno za moje predstavljanje. Mobitelom snimim svoje uratke i objavim ih da svi vide!
Zin je za svakoga
Nismo svi jednako nadareni za pisanje ili crtanje, no zin može napraviti svatko. Upravo činjenica da ga radimo prvenstveno za sebe oslobađa nas tuđih očekivanja i pravila. Nesputanim radom možemo najbolje osloboditi svoju kreativnost – bez pritiska i bez želje za savršenstvom jer nikoga ne namjeravamo impresionirati.
Izrada zina nalikuje eksperimentu – ne znamo gdje će nas odvesti kad ga krenemo raditi.
Pokušajte, napravite zin. Ako nemate kome reći kako se osjećate, ako nemate s kim podijeliti svoje misli i ideje – recite kroz zin.
Treba vam za početak samo jedan list papira – presavijte ga, upišite na njegove stranice svoje misli, kolažirajte sličicama iz starog časopisa i dobili ste zin. Ako ste zadovoljni onime što ste dobili, ne ustručavajte se podijeliti ga s drugima. Pokažite nam svoj zin!
