“Ne da mi se” je obično kraj razgovora. No što ako započnemo dijalog koji će nam otkriti što nam je u tom trenutku najviše potrebno? Moguće je da ćeš pronaći tračak motivacije za nešto maleno. Mali korak može potaknuti idući i tako dan koji je krenuo nizbrdo okrenuti u pravom smjeru.
“Ne da mi se” je moja najčešća isprika zašto ne stvaram.
Mnogi smatraju da je to lijenost, no ja u to ne vjerujem. “Lijenost” je osuđujuća riječ koja ništa ne objašnjava. Ljudi nam govore da smo lijeni kada su razočarani našom produktivnosti – najčešće roditelji, partner(ica), nastavnici, kolege ili nadređeni. To je njihovo mišljenje, ali nije nužno istina.
Nemotiviranost je neutralna riječ koja opisuje isto stanje, no ni ona nam ne pruža nikakve informacije o tome što nam se zapravo događa. Ključno je upitati se zašto sam nemotivirana? Odgovori na to pitanje mogu biti raznoliki:
- Umorna sam (nisam se naspavala).
- Iscrpljena sam (puno sam radila).
- Ovaj zadatak mi je dosadan.
- Ovaj zadatak mi se čini pretežak.
- Dvoumim se ima li svrhe ovo raditi.
- Loše sam volje i bojim se da ću upropastiti sve što dotaknem.
Kad zagrebemo ispod površine, vidimo da je pravi uzrok naše nemotiviranosti zapravo sasvim logičan. Razumljivo je da nam se ne da raditi u takvim uvjetima. Čak i ako se radi o nečemu što smo prije radili s užitkom!
Obično kada se nađemo u toj situaciji, okrenemo se nečem što nam je poznato, ugodno i lako. Gledanje serija ili videa, skrolanje po društvenim mrežama, smijanje memovima, jedenje grickalica… Sve što nam može skrenuti pozornost od krivnje jer ne radimo ono što mislimo da bismo trebali raditi.
Nije problem u tome što nam se nešto ne da.
Problem je u unutarnjem konfliktu koji nastaje između verzije nas koja želi stvarati i verzije koja to ne želi.
Ako prihvaćaš da ti se nešto ne da raditi i uopće te to ne brine, odlično!
Ako te izjeda taj unutarnji konflikt hoću-neću, postoji način da ga razriješimo. Trebat će ti pribor za pisanje. Pišu u dnevnik ako ga imaš. Ako ne, bit će dovoljan i list papira.
Pročitaj sljedeće tvrdnje i pronađi najsličniju onome kako se trenutno osjećaš:
- Nisam raspoložena za to.
- Nemam energije za to.
- Ne osjećam se inspirirano.
- Radije bih radila nešto drugo.
U nastavku ćemo analizirati svaku od njih.
1. Nisam raspoložena za to.
Ako nam je kreativan rad izvor prihoda, ponekad smo prisiljeni raditi i kada nismo za to raspoloženi. No ako stvaramo za vlastiti užitak, prisiljavanje samih sebe da se ponašamo u suprotnosti s vlastitim osjećajima je kontraproduktivno. Veća je šansa da će nam se zamjeriti stvaralaštvo.
Ja ne mogu crtati portrete ako sam rastresena, jer imam osjećaj da me ruka ne sluša. (Zapravo, ja ruci ne dajem ispravne upute.) Radim greške i frustrirana sam. Bolje je da u tom stanju ne radim ništa što je namijenjeno objavljivanju. No sigurno postoji nešto drugo što mogu raditi.
Napiši svoj odgovor na pitanje:
Za što sam raspoložena?
Iako imam započeti projekt na kojem sam namjeravala danas raditi, ako si dozvolim raditi bilo što drugo, što bi to bilo?
Ponekad će odgovor na ovo pitanje biti “gledanje televizije” ili “spavanje”. I to je u redu.
Nastavi pisati sve odgovore koji ti padnu na pamet. Pogledaj popis koji si sastavila: nalazi li se na njemu nešto konstruktivno? Ne mora nužno biti kreativno. Bilo što nakon čega ćeš osjećati postignuće.
Osjećaj postignuća nam podiže raspoloženje i samopouzdanje. Ako na početku dana obavimo neki lagani zadatak, to nam daje polet za nastavak dana. Malo postignuće na kraju dana daje nam osjećaj da nismo sasvim potratili dan, pa možemo lakše zaspati.
Ništa nije beznačajno.
Ako imaš još slobodnog vremena nakon što obaviš mali konstruktivni zadatak, zapitaj se za što si sada raspoložena? Može biti neki brzi kućanski posao ili odlazak u dućan. Ili odgovor na poruku koju ignoriraš već 2 dana. Ili lakiranje noktiju. Nije bitno koliko je korisno i što će drugi misliti o tome. Bitno da ti daje osjećaj da si napravila nešto pozitivno za sebe.
Jučer nisam bila raspoložena za crtanje ilustracije za svoju novu knjigu, ali sam zato bila raspoložena da započnem pisati ovaj članak. Da se nisam zapitala “za što sam raspoložena?”, vjerojatno ovog članka ne bi bilo.
2. Nemam energije za to.
Za neke nam je kreativne projekte potrebna fizička energija, za neke mentalna, a za neke su potrebne obje.
Periodi kada nemamo dovoljno energije za stvaranje onoga što bismo željeli vrlo su frustrirajući. Glava želi, a tijelo ne može. Ta frustracija je teret zbog kojeg imamo još manje energije. Cilj idućeg pitanja je osloboditi se frustracije, koliko god nam se to teško činilo.
Za što imam energije?
Ako nemam energije za zahtjevan “projekt”, možda imam za nešto maleno i opuštajuće. Na primjer:
- Pisanje u dnevnik
- Bojenje bojanki za odrasle
- Crtanje mandala
- Slobodno crtkanje
- Lijepljenje slika i razmazivanje boje u vizualnom dnevniku
- Fotografska šetnja kroz kvart
I najmanja stvar koja nas dovodi u doticaj s kreativnosti je vrijedna. Nije bitan rezultat. Nije bitno da impresioniramo sebe ili druge. Nije bitno ima li ono što stvaramo veze s našim ciljevima ili projektima.
Ovo nije vrijeme za ambiciju, ovo je pravi trenutak za brigu o sebi.
Nuspojava ovoga može biti da dobijemo nalet energije, ali si ne smijemo to postaviti kao očekivanje, jer ćemo biti razočarani ako se ne dogodi. Bitno je da se osjećamo dobro u svojoj koži.
3. Ne osjećam se inspirirano.
Često nailazim na savjete da je inspiracija nebitna, jer profesionalci rade i kada nisu inspirirani. U redu je to, ako te zadovoljava stvaranje neinspiriranih djela. Mene ne. Ja moram osjećati inspiraciju dok stvaram nešto što mi je važno. To nije neka ograničavajuća priča koju sam ispričala sama sebi, to je moje životno iskustvo koje se potvrdilo bezbroj puta. Nisu svi kao ja, ali ako se prepoznaješ u ovome, znaj da nije sve izgubljeno.
Inspiracija se može probuditi. No ponekad je za to potrebno vrijeme.
Inspiraciju ne cijedimo kao limun, već je dozivamo kao mačku. Treba biti otvoren za mogućnost da se neće odazvati i ne shvaćati to osobno. Čak i ako sve napraviš “kako treba”, možda danas nije taj dan.
Ako inspiracije nema, istraži što se nalazi na njenom mjestu?
Kako se osjećam?
Koliko često se to zapitaš? Uvjerena sam nedovoljno često. Lako je prepoznati neke osjećaje kada nas obuzmu. Uzbuđena sam. Ljuta sam. Razočarana sam. No postoje i suptilni osjećaji na koje se moramo koncentrirati da bi ih prepoznali.
Zapiši sve što trenutno doživljavaš, ugodno i neugodno. Zapitaj se zašto se tako osjećaš? Piši o svemu. Nemoj bježati od neugodnih emocija i misli. Suočavanjem s njima brže ćeš ih se osloboditi.
Ako dođeš do kraja i ne znaš više što napisati, ponovi pitanje:
Kako se sada osjećam?
Ova katartična vježba će nešto razmrdati. Možda nakon što se raspline prvi sloj osjećaja, izrone neki novi. Ostani pri ovom pitanju dok god imaš materijala za pisanje.
4. Radije bih radila nešto drugo.
Moj pristup osobnom stvaralaštvu je: radi ono što u ovom trenutku najviše želiš. Kada radim za klijente, prioriteti moraju biti usklađeni s rokovima. No čak i u tom slučaju ako osjećam da me jedan projekt puno više privlači od drugog, slušam taj instinkt. Uspijevam unijeti više strasti u projekt na kojem aktivno želim raditi te dobivam bolje rezultate.
Svaka “stranputica” nosi rizik da usporimo ili prekinemo napredak na glavnom projektu, no također može pružiti svježu energiju i obnovljenu strast. Ako želim biti sigurna da neću zaboraviti na svoj glavni projekt, ostavljam radne materijale na vidljivom mjestu kako bi me stalno podsjećali na najvažniji prioritet. Na taj način svaki dan mogu procijeniti svoju spremnost da se vratim projektu, umjesto da ga zanemarujem.
Što bih radije radila?
Kreativne osobe često imaju veliki popis ideja na kojem mogu raditi u svakom trenutku. Ako imaš takav popis ili drugi tip arhive ideja, pregledaj ga. Što ti privlači pažnju? Koja ti se od tih ideja u ovome trenutku čini najuzbudljivija?
Ako te baš niti jedna od postojećih ideja ne privlači, razmisli nekoliko minuta. Imaš li kakvu novu ideju?
Što god te pokrene na djelovanje, prepusti se tome. Bolje je da radiš nešto što te veseli, nego da se osjećaš krivom jer ne radiš ono što bi “trebala”.
Ne “moraš” ništa.
Baš ništa. Društvo nas uči da stalno moramo biti produktivni i korisni, no to nije ni normalno niti zdravo.
Odmor, opuštanje, igra i razonoda su potrebe svakog svjesnog bića, uključujući i divlje životinje. Kada imamo mnogo obaveza onda na ove potrebe gledamo kao na luksuz. Često roditelji starije generacije govore svojoj djeci:
“U tvojoj dobi ja sam radila i ovo i ono… i nije mi bilo teško.”
Ako prihvatimo takve osude, nećemo imati mira. Svaki trenutak opuštanja upropastit će nam glas u glavi koji prigovara da ne radimo dovoljno. Taj glas laže. S nama je sve u redu i naše su potrebe razumne. To što drugi nisu slušali vlastite potrebe nije naš problem i ne moramo živjeti pod istim pritiskom kao oni.
Što ti želiš?
U TV seriji “Lucifer”, istoimeni glavni lik je pali anđeo koji ima moć da iz ljudi izvuče iskreni odgovor na pitanje:
Što istinski želiš?
Likovi se često iznenade vlastitim odgovorom, jer ni sami nisu svjesni svojih najdubljih želja. Ovo je korisno pitanje koje sebi možemo postavljati u svakom trenutku, a posebno u trenucima kada nam se ništa ne da.
Koji god tvoj odgovor bio, ispravan je.
Možda će ti biti lakše ako ti to pitanje postavi Lucifer? 🙂
