Znam kada je vrijeme za povratak sreći, vrijeme je upravo sad.
Gornji citat čine inspirativne riječi Sandre Čelebić, učenice Škole za turizam, ugostiteljstvo i trgovinu, Pula. Vrijeme je upravo tražilo da učenici prikažu svoj doživljaj stvarnosti koja ih okružuje i kakvu pak priželjkuju.
Učenica Ana Kuhar o umjetničkom putovanju kaže: “Otključaj svoju kreativnost i pokaži drugima tko si.”
Sara Bradarić pronalazi svoje sretno mjesto: “Kada pišem neki tekst, sličan ovome, otvorim sobu s pogledom koja se nalazi u mojim mislima.”
Tako je na obali virtualnog svijeta, u vrijeme nastave i svakodnevnog života na daljinu, na mrežnoj stranici školske knjižnice otvorena “Literarna kavana”, okupljalište mladih pisaca i umjetnika koji imaju potrebu stvarati i izraziti svoj unutarnji svijet. Naše kreativke s početka priče, stalne su gošće “kavane”, a uvijek su dobrodošli i drugi učenici-kreativci. Budući da je ljepota u različitosti njihovog izražavanja, stvoreno je mjesto gdje mogu podijeliti svoje misli, stihove, tekstove, fotografije, crteže ili možda neki novi umjetnički oblik.
Većina objavljenih radova sudjelovala je u raznim natječajima, izložbama na temu empatije, razumijevanja i solidarnosti. U samoj školi, već nekoliko godina djeluje umjetnička radionica “Studio ŠTUT” koja okuplja učenike i suradnike za rad na multimedijskim, intersdisciplinarnim projektima s ciljem otvaranja slobodnog umjetničkog prostora za učenike te stvaranja pozitivnije zajednice u kojoj živimo.
Budući da je Škola i ugostiteljskog usmjerenja, pokrenuta mrežna rubrika “Literarna kavana” u povijesnom duhu predstavlja mjesto susreta umjetnika, učenjaka i entuzijasta. Ono što povezuje učeničke literarne radove različitih tema s kavanom je zanimljiva crtica navedena uz njihov tekst – koji su poetski napitak odabrali, što će možda jednom biti živopisan podatak kada se proslave. Omogućavanje stvaralačkog ozračja učenicima pokazalo se vrijednim u nesvakidašnjim okolnostima i donijelo snažne tekstove i kreativne uratke koji sve nas potiču na drugačiji pogled.
Željka Kondić Dabo
Školska knjižničarka i voditeljica umjetničke radionice “Studio ŠTUT”
U “Literarnoj kavani” može se pronaći mnoštvo pisanih radova, fotografija i još štošta pa tako i inspiracija za daljnje usavršavanje pisanja. Ono što je meni vrlo simpatično je to da ispod svakog rada navedeno piće koje autor može piti dok čita ili stvara taj rad. Ja obožavam pisati jer je to najbolji način da izrazim svoje misli i osjećaje. Sam taj doživljaj kada netko pročita tvoju pjesmu ili priču i pohvali je ili pak kaže da je najbolja dosad, nezamisliv je, i to je ono što mene čini sretnom.
Ova mrežna rubrika me potaknula da se još više izražavam i trudim, a mislim da je to potrebno svakom pojedincu koji se bavi pisanjem i stvaranjem. Što više pišem, to više pronalazim svoj stil i poboljšavam tehniku te sam samim time zadovoljnija. Ono što je također vidno pomoglo i rasteretilo me, je slobodno vrijeme kojeg sam imala tijekom online nastave pa je kao rezultat toga stvoreno mnogo novih radova. Jako mi je drago da postoje ovakve platforme za samopoboljšanje i rad na samome sebi. Uz ovakve mrežne stranice, stvarno nije teško stvarati.
Ana Kuhar, 15 god.
Ova neobična situacija mi je pružila dodatnu inspiraciju, ali i svakako dala više vremena za ostvarivanje prijašnjih ideja. Zbog toga sam zapravo počela stvarati češće. Svojim radom sam uglavnom uvijek zadovoljna, a dobiveno vrijeme donijelo mi je kreativni napredak.
Osobno, inspiraciju pronalazim u situacijama u kojima se drugi ljudi nalaze, rijetko u djelima poznatih autora. Ove godine sam svakako imala o čemu razmišljati, iz čega je i proizašla neka vrsta inspiracije. U zadnjih 6 mjeseci se dogodilo mnogo katastrofa, ali s vedrije strane, bar imamo zanimljive priče za prepričavati budućim generacijama.
Sara Bradarić, 15 god.
Ilustracija: joseluism @ Pixabay
Ilustracija: Diégo Gernais, Pixabay
U životu se dogode neke okolnosti kojima ne stignemo proturječiti. Razbijaju onaj pozitivan sklop u čovjeku. Život me naveo da se i sama nađem u tome, no onda sam uspjela uhvatiti konac i vratiti svoj duh. Izborila sam se i počela pisati. Riječi su postale moja čežnja, moja vika i sve ono što je opisivalo svakodnevnu borbu. Upoznaš sebe i shvatiš gdje trebaš krenuti.
Dogodila se ova neshvatljiva situacija koja je obuzimala svaku sretnu dušu, a ja, ja sam pronašla nekoga tko vjeruje mojim riječima. Postaneš ponosan na sebe i svoj prvi korak, a za dalje se pripremaš zablistati u društvu. Tko zna što budućnost nosi, a što je sudbina već zapisala.
Sandra Čelebić, 17 god.
