Ne mogu se sjetiti kada mi je zadnji put bilo dosadno. Okružuje nas obilje sadržaja koji nas zabavlja u svako doba dana i noći. Teško je othrvati se zovu interneta, televizije, poruka…
Svaki put jedva dočekam godišnji odmor misleći da ću se posvetiti slikarstvu, a onda godišnji proleti i shvatim da nisam napravila ništa od onoga što sam planirala. Razočarana, obećajem si da ću idući put sve bolje posložiti.
Sastojak koji nedostaje
Pokušala sam se mentalno vratiti u vrijeme kada sam imala najplodniju stvaralačku praksu – kad sam tek počela ponovno crtati nakon godina zanemarivanja. Željela sam identificirati “tajni sastojak” koji me, u kombinaciji sa strašću za izražavanjem kroz vizualne medije, tjerao da crtam i slikam po čitav dan, tjednima bez prestanka.
Nije to bila “inspiracija”, u smislu da sam imala mnogo ideja. Uvijek imam bljeskove slika koje želim prenijeti u umjetnost, to nije ništa neobično.
Nije bila ni količina slobodnog vremena. Imala sam jednako slobodnog vremena kao i sada. Studirala sam, honorarno radila, izlazila s prijateljima i svejedno sam pronašla dovoljno vremena za razne kreativne projekte.
Je li to bila energija? Bila sam mlađa, imala sam više snage za izlazak i nakon napornog radnog dana. To mi sada ne zvuči privlačno. No to ne može biti glavni razlog. Stvaraju i osobe s kroničnim bolestima, invaliditetom, 80-godišnjaci… Ništa me ne sprječava u zdravstvenom pogledu.
Jedina stvar koja se bitno promijenila u zadnjih 15ak godina jest da mi je tada često bilo dosadno, a sada više nije.
Na starom blogu koji sam tada vodila imala sam kategoriju skica “predavanja su dosadna”. Njime sam označavala sve crtkarije koje sam crtala slušajući predavanja na fakultetu. Ispunila sam njima čitavu bilježnicu.
U slobodno vrijeme bilo mi je jednako dosadno. Živjela sam u malom mjestu na otoku u kojem se nikada ništa nije događalo. Nisam imala automobil za odvesti se do Rijeke, gdje su bili moji prijatelji.
Imala sam računalo. Postojali su tada forumi i chat, ali to nije bilo ni blizu količine sadržaja koji se sada objavljuje doslovno svake sekunde. Kompulzivno “osvježavanje” stranica nije donosilo instant nagradu kao danas. Internet, koliko god bio velik, nekad je bio mnogo tiši. (I nije bilo videa sa preslatkim mladuncima divljih životinja.) Nakon isključivanja računala, nije bilo drugog načina za pristup Internetu. (“WAP” je bio skup i beskoristan.)
Internet danas pruža mnogo više, stvari koje većina nas nije ni zamišljala da ćemo doživjeti. Video-tečajeve iz svih vještina koje poželiš naučiti. Možemo razgovarati s ljudima putem videa u stvarnom vremenu, gdje god da se nalaze u svijetu. Možemo kupovati bez izlaska iz doma.
Ipak, jedna mi stvar iz tog vremena mi nedostaje.
Dosada.
Zašto se žalim? Zašto bi itko želio osjećati dosadu?
Dosada je vakuum koji traži da se nečim ispuni. U mom slučaju, to “nešto” je čitanje knjiga ili stvaranje. Dosada je jasan znak da postoji vrijeme koje još nije ispunjeno drugim obvezama.
Mnogim je ljudima dosadno u životu ili na poslu i osjećaju kako ih ta dosada polako ubija. Iskusila sam i tu vrstu dosade i nije ugodno.
Dosada o kojoj ja govorim je kratkotrajna i ovisi o situaciji. Moj je život dovoljno bogat sadržajima i gotovo da nema minute u danu koja nije ispunjena nekim djelovanjem. Znam da bi mi trenutak tišine i nerada pomogao više od bilo koje knjige, članka, videa ili razgovora. No čini se da takvog trenutka nema.
Prizivanje dosade
Trudim se podsjetiti se kako sam živjela i stvarala prije DSL-a, pametnih telefona i beskonačnog feeda koji se stalno osvježava s novim statusima, slikama, videima…
Ne možemo vratiti vrijeme, no povremeno u svojoj glavi otputujem natrag u te godine tako što se isključim s društvenih mreža.
Prvi put sam se maknula s društvenih mreža na 10 dana. Bio je to veliki izazov za osobu koja od tinejđerskih dana gotovo svakodnevno objavljuje na Internetu crteže, fotografije, članke, kratke statuse… Prva 3 dana bila sam dezorijentirana. Uzela bih telefon i zatim se sjetila da sam se odjavila sa svih aplikacija i da nemam što gledati. Četvrti dan neki prekidač u glavi se isključio i prestala sam razmišljati o društvenim mrežama.
Odjednom mi se u rasporedu stvorilo više vremena. Odjednom sam ponovno osjetila dosadu. Obavila sam više posla taj tjedan nego u prethodnih mjesec dana. Osjećala sam se smirenije. Crtala sam. Svako jutro sam se budila s idejama za nove članke. Obećala sam si da ću to ponoviti.
Nakon par kraćih “digitalnih detoksa”, odlučila sam se za novi korak: cijeli mjesec bez društvenih mreža.
Bojala sam se da će mi posao patiti. Brinula sam da će se ljudi naljutiti jer ne odgovaram na komentare i poruke.
Apsolutno ništa loše se nije dogodilo. Kada sam se vratila, nije bilo niti jedne nove poruke. Dok nisam prisutna na društvenim mrežama, ljudi zaborave na mene. Zaista ništa ne propuštam.
Nakon toga ohrabrila sam se na ljeto bez društvenih mreža. Isključila sam se na više od dva mjeseca. Bilo mi je tako divno da se nisam željela vratiti.
Zabavni sadržaji su korisni u kreativnom procesu, no u jednom trenutku potrebno je prestati konzumirati da bismo mogli početi stvarati.
Oduvijek sam bila nezasitna prema novim informacijama i učenju pa mi je teško odlijepiti se od izvora sadržaja snagom volje. U nekim periodima uspijevam održati zdrav odnos s medijima… a onda otkližem u začarani krug i od jutra do večeri idem od jedne stranice ili aplikacije do druge, provjeravajući što je novo.
Periodi odvojenosti od izvora informacija “resetiraju” me na izvorne postavke – na način bivanja i djelovanja koje više odgovara mom kreativnom duhu.
Nekome se moje metode mogu činiti ekstremne, no za mene funkcioniraju. Rezultati govore dovoljno:
- Obnovljen osjećaj inspiracije i nalet novih ideja.
- Brojni napisani i objavljeni članci na dva različita bloga.
- Novi rukopis knjige koji čeka idući “detoks” da ga uredim.
- Brojni crteži u mojim vizualnim dnevnicima.
- Poslovni projekti odrađeni daleko prije roka.
- Kvalitetniji san i ranije buđenje (osim ako crtam do kasno u noć!)
- Samopouzdanje u moj jedinstveni kreativni glas.
Iznenađujuće se stvari dogode kada prigrlimo dosadu.
Veselim se ljetu preda mnom. Imam planove što želim raditi, ali možda me inspiracija odvuče u nekom novom i neočekivanom smjeru.
A svakoj kreativki koja osjeća da bi joj koristilo malo dosade u životu poručujem: Usudi se ograditi svoj um i tijelo od svijeta. Svijet će te dočekati kada budeš spremna, a tada možda budeš imala nešto novo za podijeliti s drugima.
