Neću se ja upuštati u to, nisam ja za to… ne ide to meni… ma ja imam tri lijeve… Jesu li te ili neke slične rečenice ikad prostrujale vašom glavom? Ako jesu ovo je tekst za vas koji će vas potaknuti da promijenite mišljenje i svjesno otvorite svoje prozore i vrata prema obzorima zvanim kreativnost.
Kreativnost je baš u svakome od nas. To je naša sposobnost da stvorimo nešto novo, nešto drukčije. Da razmišljamo izvan uobičajenih utabanih puteva. Ne postoji osoba koja je lišena kreativnosti – postoje samo osobe koje ili zauzdavaju (svjesno ili nesvjesno) svoju kreativnost, ili koje su kreativne, ali nisu toga svjesne. Ako ste jedna od tih, pokušajmo zajedno prodrmati značenje gore navedenih rečenica za vas.
Kreativni ste svaki dan
Kreativnost nije rezervirana samo za umjetnike ili ljude s tzv. kreativnim hobijima. To su samo asocijacije koje su se uvriježile u sveprihvaćenom shvaćanju kreativnosti. Kreativnost je tu u svakodnevnim, nazovimo ih čak i banalnim radnjama koje najčešće odrađujemo automatizmom i uopće nismo svjesni koliko je naš divergentni dio mozga ovdje u pogonu.
Jeste li danas odabrali svoju ili dječju odjevnu kombinaciju? Jeste? Kreativni ste. Jeste li u svojoj glavi organizirali najbolji i za vas najpraktičniji mogući hodogram današnjih obveza? Jeste? Kreativni ste. Jeste li pripravili neki obrok za sebe ili obitelj? Jeste? Kreativni ste. Jeste li izrekli kakvu duhovitu primjedbu? Jeste? Kreativni ste.
Sve ove aktivnosti koje naizgled izgledaju tako obično zahtijevaju od našeg mozga da razmišlja na način da stvara nešto novo, da kombinira, da rješava probleme, da bude inovativan. Čak i ako vaša jela neprestano pripravljate na isti način postojao je onaj prvi put kad ste iskombinirali to jelo. A ako je postojao prvi put vjerujte postojat će i drugi, i treći i tisućiti. Budući svakodnevno nesvjesno koristite svoju kreativnost, zamislite gdje bi vam tek bio kraj da se svjesno upustite u kreativno izražavanje u bilo kojoj sferi. Potrebno je samo osloboditi se okova. A vaši okovi se zovu “Ne mogu”.
Ne mogu ili ne želim?
“Ne mogu” je tako konačna i fatalna rečenica – isključuje mogućnost da stvari mogu biti drugačije. A mogu, jer svatko od nas je gospodar svojih postupaka. Kad kažete za nešto “Ja ne mogu to i to…” pokušajte tu istu rečenicu izgovoriti na način “Ja ne želim to i to…”. Kako vam to zvuči? Kako se osjećate kad izgovorite jednu rečenicu, a kako kad izgovorite drugu? Koja je razlika?
Izjava “Ne želim” u sebi nosi vašu moć, slobodu i snagu da birate – da birate između ostati pasivan tu gdje jeste ili se pokrenuti. Za svaku akciju je važna motivacija, no onda više nije pitanje da li vi nešto možete ili ne možete nego želite li to ili ne. Želite li se pokrenuti? Jer ako želite – vi to možete. Možete jer svi mi nosimo zrnce kreativnosti u nama. Što vas onda koči?
Zašto ostajemo pasivni?
Strah od neuspjeha, strah od pogrešaka, strah od novog i nepoznatog, strah od procjene (vlastite i tuđe), strah od izloženosti, visoka očekivanja, nepovjerenje u vlastite mogućnosti….ovo su samo neki od razloga zašto se svjesno ne pokrećemo u avanturu zvanu kreativnost.
Svatko od nas ima svoju specifičnu životnu priču koju su iskovali dijelom naše nasljeđe, dijelom naša obitelj, dijelom šira okolina. Svi su oni redom utjecali na naše današnje stavove, mišljenje, ponašanje, reakcije, uključujući i one vezane uz kreativnost. Npr. nije neobično da smo tijekom našeg odrastanja i sazrijevanja izravno i neizravno dobivali poruke od nama važnih osoba (roditelji, druge bliske osobe, odgajatelji i učitelji itd.) “nisi ti za to”, “ti to ne možeš”, “nećeš to napraviti kako treba”, “što će drugi reći”, “moraš biti najbolji inače se ne broji” itd.
Kroz protok vremena to više nisu bile samo rečenice koje su izgovarali drugi nego smo ih progutali kao svoje i one su postale umjetni, neautentični dio nas. U te rečenice mnogi i kao odrasle osobe vjeruju da su za njih istinite i doživljavaju ih kao svoje. Upravo te rečenice su naše najveće kočnice ne samo za kreativnost, nego i za svaku akciju i promjenu u našim životima.
Umjesto da vrlo vjerojatno neuspješno sami sebe na silu pokušate uvjeriti u neistinitost tih rečenica za početak će biti dovoljno da se zapitate:
“Što je najgore što se može dogoditi ako pokušam?”
Dajte si mašti na volju, razradite sve moguće scenarije (dok to radite iznimno ste kreativni, hehe). Zatim se zapitajte jesu li ti scenariji uistinu mogući u stvarnosti. Ako nisu, odlično – jedna prepreka za akciju manje.
Ukoliko jesu, jesu li uistinu tako strašni? Hoćete li preživjeti ako se i dogode? Tada izaberite vašu malu osobnu istinu – hoćete li i dalje govoriti “ne mogu” ili ćete reći: “ne želim zato što…” Onda je to isključivo vaš izbor kojeg možete u bilo kojem trenutku promijeniti i pokrenuti se!
Jedan, dva, tri… (po)kreni!
Kad onda kreće kreativna akcija? Onda kad se odlučite na nju. To ovisi o vama i samo o vama. A onda već i sama akcija pokretanja unosi promjenu u vaš život. Svaka promjena, nešto novo, nešto drugačije = kreativnost. Pa vi ste već samim time kreativni!
Ako vam je tako lakše ovisno o aktivnosti koju ste izabrali za izražavanje kreativnog dijela sebe uvijek se možete unaprijed pripremiti i isplanirati svoje vrijeme, mjesto i način na koji ćete se upustiti u kreativni čin (sam/a, kod kuće, u prirodi, u društvu člana obitelji ili prijatelja, u nekoj grupi, na tečaju ili radionici itd.), osigurati si pribor i slično, ili pak možete biti krajnje spontani i zaigrati se neplanirano sa nečime što vam prvo padne na pamet, što vam oči prvo ugledaju…
Kako god bilo, sjetite se da je svaki vaš izbor najbolji kojeg ste u tom trenutku mogli donijeti, a vaša kreacija najbolja koju ste u tom trenutku mogli stvoriti. Vaša nova kreacija može biti doslovce bilo što – od osvježenja dijela vašeg životnog prostora, do upisivanja tečaja suvremenog plesa. Granice postoje samo u vašoj glavi.
Ovo je tek početak; prvi korak koji je u svim sferama življenja uvijek najteži. Ne razmišljajte kako su možda neke vaše kreacije u prošlosti bile bolje ili kako idući put morate bolje. Osjetite sadašnji trenutak, osjećaje koji vam se bude dok stvarate nešto novo. I dozvolite si pritom biti ponosni na sebe iz svih mogućih razloga koje se možete sjetiti.
Nakon ovog cijelog procesa iza vas i realiziranog prvog svjesnog kreativnog čina da li se još uvijek pitate jeste li kreativni? Nadam se da sada i vi i ja znamo odgovor na to pitanje.
