Savjeti

Bojanke za opuštanje od stresa za odrasle i djecu

15. svibnja 2020. by Nela Dunato

Antistres bojanke za odrasle postale su vrlo popularne unazad nekoliko godina. Odraslima više nije neugodno priznati da im ponekad dođe gušt da bojaju, a javljaju se i dokazi o psihološkim dobrobitima bojanja.

Ono što bojanke za odrasle čini različitima od dječjih bojanki je što su njihovi motivi detaljniji i kompleksniji, pa stoga zahtijevaju veću koncentraciju i finu koordinaciju ruku. Crteži su također zreliji i podsjećaju na stil viđen u stripovima i luksuznim slikovnicama. Ponekad su motivi apstraktni, poput ornamenata, uzoraka ili mandala.

Dakako, to ne znači da djeca (posebno ona malo starija i sklonija likovnom izražavanju) ne mogu koristiti ove bojanke. Zajedničko bojenje za kuhinjskim stolom može biti ugodno provedeno vrijeme za roditelje i djecu, bilo da boje iste motive, ili svatko svoje.

U ovome članku predstavljamo dobrobiti bojanki za odrasle, pregled alata i tehnika koje možeš koristiti za bojanje te brojne besplatne bojanke koje možeš odmah preuzeti i početi bojiti!

Zašto su bojanke za odrasle korisne?

Bojenje motiva ima sličan efekt kao i crtkanje, o kojemu sam detaljnije pisala u članku Crtkanje: jednostavna tehnika za bolje pamćenje i raspoloženje.

Fini pokreti rukom koji su potrebni da bi obojili sitne površine zahtijeva taman dovoljnu koncentraciju da nas odvrati od svakodnevnih problema, ali je istovremeno i vrlo opuštajuće. Za ljude koji nisu skloni medijaciji (jer je izuzetno teško sjediti na mjestu i ne razmišljati), ovo je ugodna metoda vježbanja meditativnog stanja.

Sličan efekt imaju pletenje, kačkanje, gobleni i ostali ručni rad kakav su u dugim zimskim večerima prakticirale naše majke i bake dok još nismo imali Netflix, Facebook i Candy Crush.

Psihološka istraživanja (najčešće provedena na studentima) dosljedno pokazuju da se kod osoba koje nakon stresnih situacija provedu oko 20 minuta bojeći bojanke (najčešće su to mandale), razina stresa smanjuje značajnije nego kod ljudi koji nisu bojili bojanke, ili su bojili neke druge motive. (Izvor 1, izvor 2, izvor 3.)

Ovi su efekti kratkotrajni, tako da je najbolje upustiti se u bojenje odmah nakon stresnog događaja, ili npr. poslije posla da se opustiš nakon napornog dana.

No postoje drugi dugotrajni efekti zbog kojih je bojenje korisno:

Poboljšava finu koordinaciju ruku.
Razvija smisao za kombiniranje boja (što pomaže u odabiru odjevnih kombinacija te uređenju doma i vrta).
Smanjuje vrijeme provedeno pred blještavim ekranima pa tako povoljno utječe na zdravlje očiju i ciklus spavanja.
Trenira strpljivost, pošto za obojiti cijelu stranicu treba dosta vremena.
Pruža osjećaj postignuća nakon svake završene slike.
Vježba vještine bojenja, ako ti je ambicija naučiti crtati i bojati vlastite slike.

Sve u svemu, dovoljno razloga da razmisliš o ovome kao potencijalnom novom hobiju!

Besplatne bojanke by Kreativna

Slobodno preuzmi ove crteže klikom na sliku i isprintaj ih kod kuće. Ako objaviš svoje uratke na društvenim mrežama, označi @Kreativnaorg u svojoj objavi da ih vidimo!

S kakvim bojama bojati?

Koristi ono što ti je dostupno kod kuće – to je sasvim dovoljno. Ako nemaš baš ništa, idući put kad odeš u kupnju namirnica, prođi kroz odjel školskog pribora i odaberi set boja koje ti se sviđaju.

Najpopularniji alat za bojenje su drvene bojice. Ima ih svakakvih – od debelih i kratkih bojica u malim setovima za najmanju djecu, do dugih i tankih bojica koje je lako naoštriti i koje dolaze u setovima od 24, 48 i više komada. Također postoje bojice bez drvenog omota koje sadrže samo jezgru omotanu folijom. Za korištenje bojica potrebna je velika strpljivost. Boje se miješaju postepenim nanošenjem u laganim slojevima.

U supermarketima se obično nalaze najjeftinije bojice za djecu koje nisu baš intenzivne i sadrže previše voska da bi ih se moglo efektno stapati u nove nijanse, no u papirnicama (npr. Narodne novine ili Müller) nađu se i kvalitetnije marke koje daju intenzivnije boje, kao što su Koh-i-Noor, Faber Castell i Stabilo. Za bojanke nije potrebno kupovati najskuplje marke (Derwent, Caran d’Ache, Cretacolor), osim ako to baš želiš. Osim u setovima, kvalitetnije se bojice mogu kupiti i na komad u trgovinama umjetničkim priborom pa tako možeš uštedjeti.

Bojati možeš i voštanim pastelama, no one su deblje pa je s njima teško raditi precizno. Najbolje su za ispunjavanje velikih površina, poput pozadine. Kao i kod bojica, jeftinije marke su često vrlo prozirne s više voska i manje pigmenta, no bolje marke su vrlo intenzivne i mogu bojiti čak i preko tamnih papira. Pastele se mogu i međusobno miješati tako da nije potrebno kupovati najveće setove. Svijetlije nijanse boja dobivaju se tako da se lagano nanese sloj željene boje i preko njega prijeđe s bijelom ili krem pastelom, koja će razmazati pigment i stvoriti ravnomjerni sloj

Flomasteri u boji također su prikladni za bojenje. Omogućuju puno intenzivnije i tamnije boje od drvenih bojica, ali je njima teško postići postepene prijelaze boja i sjenčanje. Flomasteri sa “brush” oblikom koji se stanjuje prema vrhu dobri su i za detalje i za veće površine. Dječji flomasteri često dolaze samo u jarkim bojama, dok kvalitetniji flomasteri – zvani i art markeri (Tombow, Stabilo, Copic, Spectrum Noir) – dolaze u širokoj paleti nijansi koje uključuju pastelne i neutralne tonove.

Meni omiljeni alat za bojenje su akvarel bojice, topive u vodi. Nanose se kao i obične bojice, no kada se preko njih prijeđe vlažnim kistom, boje se razlijevaju, stapaju i postaju intenzivnije. To ih čini dobrima i za detalje i za velike površine. Dovoljan je manji set od 12 ili 24 bojice, jer se miješanjem boja lako stvaraju nove nijanse. Što se kvalitete tiče, sve što sam ranije spomenula za drvene bojice, vrijedi i za akvarel bojice.

Moguće je koristiti i vodene boje, ali treba ih nanositi vrlo oprezno jer se tanji papiri mogu poderati ako se smoče. Većina papira će se naborati ako se jako namoči, čak i oni deblji. Vodene su boje također manje precizne od ostalih alata pa je njima teže ispunjavati manje detalje, no može se koristiti u kombinaciji s bojicama, npr. tako da vodenim bojama popuniš samo pozadinu i najveće površine.

Suhi pastel je naprednija tehnika, ali zato pruža daleko najbolje stapanje boja i boje su mnogo intenzivnije nego kod bilo kojih drugih bojica ili pastela. Dolazi u obliku štapića koji su primjereni za velike površine, te olovki koje su bolje za manje površine i detalje. Nakon nanošenja pigmenta na površinu, boja se može utrljati prstom ili papirnatim sjenilom (eng. tortlillon) pa se tako stvaraju mekani efekti. Precizne crte zatim je potrebno ponovno povući bez razmazivanja. Završeni crtež poželjno je nasprejati fiksativom (za to može poslužiti i jeftini lak za kosu) kako se slika ne bi razmazala. Suhi pastel može se kombinirati s drvenim bojicama. U tom slučaju nanose se bojice preko pastela, ali ne obrnuto. Pastel se može nanositi preko akvarela i otopljenih akvarel bojica.

Pripazi na papir i tintu

Kupovne bojanke obično imaju papir koji će izdržati flomastere, a možda i oprezne nanose vode. Za svaki slučaj je dobro iza stranice koju bojiš staviti dodatan list papira kako potezi flomasterom ne bi probili na iduću stranicu.

Običan papir za printanje koji većina ljudi ima kod kuće može poslužiti za drvene bojice i voštane pastele, no neće dati dobre rezultate s mokrim tehnikama. U neke je printere moguće ugurati deblje papire (do 200 ili 300 grama), ali to je potrebno testirati.

U nekim papirnicama i trgovinama umjetničkim materijalom se mogu kupiti deblji i dekorativni papiri na komad, pa ih tako možeš isprobati na vlastitom printeru prije nego kupiš cijeli paket.

Papiri od 160 grama bez problema mogu proći kroz svaki uredski printer, a pružit će daleko veći užitak bojenja od običnog papira (koji ima samo 80 grama). Osim običnog glatkog papira, možeš koristiti onaj s laganom teksturom, kao što je npr. Fabriano Tiziano koji je posebno pogodan za pastele i akvarel bojice. (Ja ga također koristim za čestitke kućne izrade.)

Bojanke otisnute na laserskom printeru ostat će postojane bez obzira prelazi li se preko linija suhim ili mokrim medijem. Linije otisnute ink jet printerom mogle bi se razmazati flomasterom ili mokrim kistom. Bojice i pastele su ipak sigurniji odabir. Nakon printanja ink jet printerom ostavi stranicu da se potpuno osuši barem 10-ak minuta.

Ako želiš da linija bude otisnuta svjetlije tako da se ne ističe previše, u postavkama printanja odaberi opciju “Draft” i tada će printer koristiti manje tinte. (Ovo ujedno smanjuje mogućnost razmazivanja.)

Gdje naći još besplatnih bojanki?

Mnoge umjetnice i umjetnici objavljuju crteže koje možeš besplatno preuzeti i isprintati. Evo nekih s različitim motivima za svaki ukus: cvijetni motivi, portreti ljudi, životinje, arhitektura, mandale, fantastična bića…

Klik na sličicu odvest će te na web stranicu autor(ic)a gdje možeš preuzeti kvalitetnu sliku ili cijelu PDF knjižicu. Također sam dodala linkove do arhiva bojanki gdje možeš naći još mnogo motiva.

Mike Perry besplatna bojanka — Mike Perry 2 PDF knjižice s raznim motivima

Audrei Kawasaki besplatna bojanka — Audrei Kawasaki bojanka

Van Gogh besplatna bojanka — Van Goghova spavaća soba
Još Van Gogh bojanki

Bojanka mandala sove
Još Monday Mandala bojanki

Bojanka meksička lubanja
Još Crayola bojanki za odrasle

British Library besplatna bojanka — British Library bojanka
Još bojanki iz Colour our Collections inicijative muzeja

Alisa Burke besplatna bojanka s cvijećem — Alisa Burke bojanka s cvijećem

Alisa Burke besplatna bojanka s cvijetnim ornamentima — Alisa Burke bojanka s cvijetnim ornamentima

Alisa Burke besplatna bojanka s voćem — Alisa Burke bojanka s voćem

Alisa Burke besplatna bojanka s ornamentima — Alisa Burke bojanka s ornamentima

Još besplatnih bojanki Alise Burke

Bojanka leptir
Još bojanki na Color a Mandala

Bojanka vikinška sirena
Još bojanki na Supercoloring

Bojanka Mythomorphia (klik na Sample Spreads)

Gdje kupiti bojanke?

U domaćim i međunarodnim knjižarama postoji izbor bojanki s raznim motivima koji su prikladni za odrasle i napredniju djecu.

Bojanke ponekad dolaze s debljim papirom koji je prikladan za flomastere i akvarel bojice, no to je potrebno istražiti u specifikacijama proizvoda. Cardstock je engleski naziv za deblji papir ovog tipa. Ako nije posebno navedeno, najčešće je upotrijebljen obični tanji papir za tiskanje.

Također možeš kupiti elektroničke datoteke u PDF formatu koje možeš isprintati kod kuće ili u lokalnoj kopirnici.

Izbor je ogroman, sigurna sam da ćeš uspjeti pronaći nešto za sebe!

Kako napisati i objaviti knjigu?

1. svibnja 2020. by Anamarija Tenđera

Prije nego što ti pružim koji savjet i ogolim svoju priču o pisanju i objavljivanju knjige, želim da znaš jednu (meni) bitnu činjenicu.

Trebaš voljeti pisanje, trebaš voljeti čitanje i trebaš imati puno strpljenja prema sebi.

Za napisati knjigu ti je potrebno imati kemijsku olovku, papir, mobitel/računalo, maštu i životno iskustvo (koje, budimo iskreni, svi imamo). Prvi korak je odrađen ako si osoba koja je spremna pružiti priliku sebi, a što je još važnije, ako nemaš namjeru odustati i posjeduješ ustrajnost.

Osobno sam znala za pripremu izdvojiti sate za skice, umne mape i stotine natuknica o tome što, gdje, kada i kako.

Na tebi je, ako već imaš temu, to da tu temu razradiš na manje dijelove koji će ti kasnije biti viđeni kroz poglavlja. Ako nemaš temu, to je prvo što moraš osmisliti.

Krenuti pisati bez ideje meni nije imalo smisla, ali nikad se ne zna. Sljedeći korak ti mogu biti likovi. Detaljno razradi njihov karakter, osobnost koju imaju, izgled (ukoliko ih želiš i fizički opisati) te sve ostalo što ima veze s njima.

Tvoja mašta, ti ih stvaraš i nadam se da ćeš osjetiti ljubav prema njima.

Ja sam ih znala jedva podnositi pa ih, po kratkom postupku, usmrtim i uklonim iz svog romana. Pisac si, možeš sve što zamisliš. Zanimljivo zvuči, zar ne? Zanimljivo i je.

Pisci su veliki kreatori koji stvaraju živote i prekidaju ih kada god to požele. Sljedeći korak neka bude baš to pisanje i stvaranje.

Uzmi kemijsku olovku i papir. Piši.

Nije bitno odakle krećeš. Piši.

Može to biti i samo mali dio knjige koji ćeš smjestiti na kraj, u sredinu ili bilo gdje drugdje. Stvaranje tog malog dijela velik je korak prema naprijed. Ja osobno napišem jednu rečenicu koju, nakon toga, sastavim u jedan odlomak, a odlomak svrstam u jedan dio knjige. Čak i ako tu rečenicu ne smjestim nigdje, znam da sam dan započela pisanjem, ali i to da ću s tim nastaviti.

Napiši bilo što, bilo koji osjećaj, bilo koju misao.

Naravno, ukoliko želiš pisati odmah preko mobitela ili računala, slobodno. Ja i dalje njegujem papir jer mi je lakše prelistati sve natuknice pa završene dijelove prepisati redom u Word.

Dalje, odabir mjesta gdje ćeš pisati ti može puno pomoći. Za primjer, osobno pišem u mirnim lokalima svog grada koji imaju glazbu po mom ukusu. Ponesem bilježnicu, laptop, nekoliko kemijski, koji marker i uživam uz topli ili hladni napitak, ovisno o raspoloženju.

Bitno je ne žuriti se jer ćeš tako stići do kraja i pasti na guzicu od razočarenja.

Vrijeme je tvoj najbolji prijatelj.

Dalje. Piši čak i onda kada nemaš ideja, kada ne znaš o čemu pisati i kada ti je inspiracija ravna nuli. Vjeruj mi, kada prespavaš noć i ujutro pročitaš te riječi, nešto će ti se i svidjeti.

Pisanje trebaš živjeti, voljeti, željeti.

Prati tih nekoliko koraka i knjiga će ti biti pri kraju, a pri kraju je tek kada ju pročitaš i prepraviš, od početka do kraja.

Tada slijedi pronalazak lektora, urednika, slijedi korektura, grafički dizajn, ilustracije (ukoliko su ti potrebne). Znam da mnoge muče financije prilikom objave knjige, a kako imam te informacije, prenijet ću ih na tebe.

Za lekturu, uredništvo i korekturu vjerujem da je potrebno do pet tisuća kuna, ali to sve ovisi o broju stranica napisane knjige i sličnih detalja koji variraju i od osobe do osobe, odnosno od lektora do lektora i ostatka tima.

O tome je najbolje porazgovarati osobno sa ljudima koji će, skupa s tobom, privesti sve kraju. Pravi tim će te savjetovati, predložit će ti cijenu, ali i ostaviti krajnji dojam napisanoga. Dok je knjiga na konačnom uređivanju, rukopis možeš poslati nekome od objektivnih prijatelja koji će ti javiti pohvale i konstruktivne kritike. O tome tko će ti lektorirati napisano možeš odlučiti ti osobno, a ljude koji su ti potrebni možeš pronaći ili na internetu ili na koricama novijih knjiga. U svakoj knjizi su upisani oni koji su knjigu „brusili“ poput dijamanta.

Kada ti uređen i lektoriran tekst pokuca na vrata potrebno je doći do ISBN i CIP brojeva koje možeš dobiti putem interneta.

Tada se pripremi na svaku moguću reakciju čitatelja.

Pripremi se bar onoliko koliko možeš jer su ukusi u potpunosti različiti i bez obzira na to što se o ukusima ne raspravlja, svatko ima svoje mišljenje i većina će ga iznijeti. Na tebi je ono što, nakon pohvala i kritika, slijedi. Prihvati činjenicu da se ni pojedina godišnja doba mnogima ne sviđaju, a svako godišnje doba ima svoju ljepotu, svoju čar i svoj smisao.

To je to? Ili ne?

Ne, nije to to. Slijedi onaj malo teži dio (ili ga samo ja smatram težim dijelom). Kada tvoja knjiga postane gotovo djelo, djelo koje je spremno za tisak i objavu – na tebi je da odlučiš što dalje.

Ukoliko želiš imati izdavačku kuću kraj svog imena, pošalji svoju knjigu u elektronskom obliku svakom mogućem izdavaču. Problem kod izdavača je takav da često imaju raspored koji je ispunjen godinu dana unaprijed. Odbit će te mnogi i to ne znači da je tvoje pisanje bilo uzaludno i da trebaš odustati.

Ohrabri se, postoji i druga opcija.

Druga opcija je objavljivanje knjige u vlastitoj nakladi. Što znači takvo objavljivanje knjige? Takvo objavljivanje knjige te stavlja u poziciju da baš ti odlučuješ gdje ćeš, kada i kako reklamirati svoju knjigu. Ti odlučuješ o promocijama i apsolutno svemu što ti padne na pamet.

Neću reći da si tada osoba koja je prepuštena sama sebi, ali uglavnom svu reklamu, organizaciju oko iste i privlačenje publike – preuzimaš baš ti.

Nemoj se ubiti sa očekivanjima, idi laganim koracima prema naprijed i sve će biti dobro. Ako pronađeš dva čitatelja, dvije duše koje će upiti tvoj rad u svoj um – to je tvoja divna publika i budi sretna s njom.

Doći će, neko vrijeme nakon iščekivanja, trenutak kada ćeš u rukama držati svoju tiskanu knjigu.

Trenutak kada ćeš pogledati u svoje korice i zahvaliti sebi što nisi netko tko se u startu predao i što jesi netko tko je pokazao svoju ustrajnost stavljajući fokus na svoje snove. Piši da dođeš do tog osjećaja, do suza radosnica i kože ispunjene trncima.

Knjigu, nakon svega toga, moraš o svom trošku poslati Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu te matičnoj knjižnici na području svoje županije.

Potrudi se napisati što originalniji tekst o tome što obuhvaća radnja knjige (bez da otkriješ previše) kako bi knjiga privukla još jedan broj ljudi.

Reklama knjige ti znači puno za njenu daljnju prodaju. Budi ono što jesi, pusti maštu van iz svoga bića i piši. Piši o svemu o čemu želiš čitati.

Za kraj, želim ti da uživaš u djelu koje je nastalo iz tvog pera jer, vjeruj mi, kad tad će netko otkriti tvoju upornost, talent i priču koja stoji iza tvog imena.

Piši da dođeš do tog osjećaja ponosa, osjećaja sreće i olakšanja.

Što pokloniti kreativnoj osobi?

17. travnja 2020. by Nela Dunato

Kao dijete sam imala jako veliku sreću da su mi prijatelji mojih roditelja, Nijemci, voljeli poklanjati pribor za kreativno stvaranje. Gospođa I. radila je kao učiteljica u osnovnoj školi i vjerujem da je zbog toga prepoznala moju sklonost prema vizualnim umjetnostima i poticala me da je dalje razvijam. Stvari koje mi je ona poklonila tada se u Hrvatskoj nisu mogle kupiti, a čak i da jesu, moji roditelji nisu na to mogli trošiti novac. Bile su devedesete, rat, kriza, i tako to.

Zauvijek ću biti zahvalna gospođi I. koja je svojim poklonima inspirirala moju kreativnost i zahvaljujući kojima sam ostala zainteresirana za likovno izražavanje i u odrasloj dobi.

Šareni pokloni — Fotografija: Michael Schwarzenberger

Za talentiranu djecu i mlade izuzetno je važno poticanje okoline.

Važno je prepoznati njihove emocionalne, ali i materijalne potrebe. Izrazito kreativni ljudi su po prirodi znatiželjni i vole otkrivati nove načine za izražavanje. Svaki poklon koji sadrži alate za stvaranje prozor je u novi svijet.

Roditelji su ponekad pod prevelikim financijskim opterećenjem da bi svojoj djeci pružili sve što ona zaslužuju, ali zato je tu cijela zajednica ljudi koja može pripomoći—bake i djedovi, tetke, ujaci, stričevi, starija braća i sestre, susjedi i obiteljski prijatelji…

Pokloni su bitni i za odrasle

I odrasli ljudi koji zarađuju za sebe često se odriču onoga što bi im bilo vrlo drago posjedovati, iz dva razloga:

Ne mogu si to sami priuštiti.
Mogli bi si priuštiti, ali ne misle da to zaslužuju.

U tom slučaju dobronamjerna “urota” obitelji i prijatelja kako bi voljenoj osobi nabavili nešto što znamo da žele svakako je dobrodošla.

Prije 10ak godina svojem smo prijatelju za rođendan kupili set bubnjeva. Skupilo nas se oko 20 ako se dobro sjećam, svatko je doprinio vrlo razuman iznos, no sav taj novac na hrpi bio je dovoljan za veliki poklon (u svakom smislu riječi) koji je primatelja oduševio, posebno jer to uopće nije očekivao. (Do danas ne shvaćam kako smo to uspjeli organizirati bez da išta posumnja.)

Također sam čula priču o danas uspješnom umjetniku koji se tek u zreloj dobi počeo baviti crtanjem i slikarstvom, kada mu je supruga poklonila tečaj crtanja. Bio je pod stresom zbog posla kojim se bavio i osoba koja ga najbolje zna prepoznala je što bi ga moglo opustiti i praktički ga tako “natjerala” da krene. Sami sa sobom možemo stvarati svakakve isprike i odgađati unedogled, ali poklon je nepristojno odbiti.

Kako znati što pokloniti?

1. Vodite računa o tome što već koriste.

Djeci i mladima koji tek istražuju i nisu formirali jasan ukus najbolje je pokloniti nešto što još nemaju. Djeca i mladi vole novotarije, iznenađenja, istraživanje. Poklon koji već imaju možda će ih razočarati.

S druge strane, odrasli koji se već dulje vremena bave kreativnim hobijem ili poslom imaju razvijen ukus i pažljivo biraju nove materijale. To ne znači da odrasli ne vole istraživati, no neće im se svidjeti baš bilo što. Čak i nama samima je ponekad teško odabrati prema vlastitom ukusu. Provodimo sate čitajući osvrte kolega na pojedini proizvod, jer je teško znati hoće li nam se nešto svidjeti dok to sami ne isprobamo. Ne želite da vaš poklon stoji neiskorišten i skuplja prašinu.

Ako imate priliku posjetiti osobu kojoj želite kupiti poklon, pokažite zainteresiranost za njihovo stvaralaštvo i zamolite ih da vam pokažu što koriste. Pokušajte upamtiti i zabilježiti koje marke proizvoda vole, a posebno obratite pažnju na izlizane alate i materijale koji su pri kraju. Njihove društvene mreže mogle bi vam također koristiti u špijuniranju.

Ako ih ne možete osobno posjetiti, možete zamoliti osobu koja s njima živi da vam potajice fotografira njihovu zbirku alata i materijala, ili vam reći posjeduje li već određeni proizvod ili ne.

2. Veliki setovi mogu biti zamka.

Ovo je specifično za vizualne umjetnosti. Kako bi prodali što više svojih proizvoda, proizvođači ih vole pakirati u “poklon setove”. Ovo može biti i dobro i loše.

Ako se radi o alatima koje primatelji poklona još nemaju, onda je “starter set” koji sadrži sve potrebne materijale kako bi se netko počeo baviti određenim hobijem super stvar. Na primjer, moj prvi set za slikanje na svili sadržavao je 5 osnovnih boja, jedan kist, dvije kontur paste, drveni okvir, pribadače te dvije manje marame – sve što nekome treba da krene. Dalje može nadograđivati set sa dodatnim materijalima po vlastitom izboru, u skladu sa svojim budžetom. Primjeri su set za pravljenje mirisnih svijeća, set za izradu nakita od perlica, set za kaligrafiju, itd.

No postoje i raznorazni setovi za crtanje i slikanje prvenstveno namijenjeni djeci koji sadrže brojne materijale, od olovaka i bojica do vodenih boja, tempera, pastela, papira, kistova… Takvi su setovi u pravilu bacanje novaca. Primatelji poklona vjerojatno većinu sadržaja neće nikada koristiti. Ono što hoće puno je lošije kvalitete nego da ste kupili pojedinačno od renomiranog proizvođača i pri tome potrošili jednaki iznos. Ako sami sebi želite kupiti takav set u redu, ali nemojte ih kupovati drugima jer nisu tako super kao što se čine.

Osim ako planirate potrošiti sto do dvjesto eura na set vrhunskih bojica ili pastela u otmjenom drvenom sanduku, u tom slučaju – samo naprijed!

3. Ako ne znate – pitajte.

Svi mi želimo ugodno iznenaditi drage osobe. Neočekivani poklon dovodi do velikog uzbuđenja i oduševljenja u svakoj dobi. No očekivani pokloni nisu ništa manje vrijedni, što može potvrditi svatko tko je nešto naručio putem interneta i čekao da pošiljka stigne. Kad čujemo zvono na vratima, osjećamo uzbuđenje i radosno iščekivanje iako točno znamo što se nalazi u kutiji.

To što znamo sadržaj poklona ne umanjuje njegov emocionalni utisak, posebno ako se radi o nečemu što smo tako dugo željeli.

Jedini problem koji se može desiti je da osoba kojoj želite kupiti poklon navede nešto što vam je daleko izvan budžeta. Možete postaviti neke parametre tako da kažete o kakvih ste stvarima razmišljali da biste im voljeli kupiti, a onda dozvolite da se izjasne oko marke ili specifičnih svojstava. Prije nego što postavite takvo pitanje, proučite raspone cijena određenih proizvoda u višim rangovima kvalitete da se ne biste uvalili dublje nego što ste planirali.

Ako se radi o skupljem proizvodu koji osoba baš jako žarko želi, možete se udružiti s njihovim članovima obitelji ili prijateljima i zajedno im kupiti poklon. Neka svatko priloži prema vlastitim mogućnostima.

4. Dozvolite im da sami izaberu.

Uobičajeno je djeci i mladima kojima ne znate što kupiti pokloniti novac. No u dobi kada osoba počne zarađivati za sebe to postane “nepristojno” i vraćamo se opet na poklone – slatkiše, alkohol, kozmetiku, knjige. (Vjenčanja su iznimka.)

Ne znam zašto se kod nas još uvijek poklon bonovi za dućane izbjegavaju, valjda ih ljudi smatraju “neosobnim”. Kao kreativka koja ima vrlo specifičan ukus, ja naprosto obožavam poklon bonove.

Novac i poklon bonovi omogućuju primateljima da kupe ono što žele u skladu s vlastitim budžetom, uvećanim za vrijednost poklona.

Ako je vaš budžet za poklon bio 100 kuna, budžet primatelja/ice još 100 kuna, sada imaju na raspolaganju 200 kuna da ih potroše na što god žele, na primjer jedan kist. Vama se može činiti suludo potrošiti 200 kuna na jedan kist i možda vam je bila namjera kupiti im set kistova za 100 kuna, ali osoba koja svakodnevno koristi kistove želi baš taj kist, a ne neke jeftine kopije. Set osrednjih kistova od 100 kuna možda bi ih razočarao, ali vrijednost bona (ili jednostavno novčanica) od 100 kuna će ih razveseliti.

Kod poklon bonova (ili kartica) bitno je da se mogu iskoristiti u dućanu gdje primatelj poklona inače kupuje, ili gdje sa sigurnošću ima proizvoda koji ih zanimaju. Nažalost nemaju sve trgovine mogućnost kupovine bonova.

Bitna je namjera?

Naravno da je od poklona puno bitnija ljubav koju želite komunicirati osobi kroz svoj poklon. U tom smislu, svaki poklon puno znači jer simbolizira nešto neopipljivo.

No ako ste već odlučili potrošiti novac, onda je i vama u interesu potrošiti ga na nešto što će im priuštiti zadovoljstvo. Pažljivo odabran poklon njihove će primatelje podsjetiti na vas i ono što prema njima osjećate svaki put kada ga budu koristili. Možda im vaš poklon ostane u lijepom sjećanju i nakon brojnih godina – kao meni pokloni gospođe I.

Kako (i zašto) voditi vizualni dnevnik?

21. siječnja 2020. by Nela Dunato

Vizualni dnevnik (eng. visual journal, creative journal) je bilježnica koju ispunjavamo tekstovima, crtežima, fotografijama, izrescima iz časopisa i drugim elementima kako bi dokumentirali svoje misli, emocije, okolinu, želje i planove.

Vizualni dnevnik sam ranije spomenula kao jedan od vizualnih alata za inspiraciju, motivaciju i rješavanje problema.

Ova metoda bilježenja informacija prikladna je za svih, bez obzira na talent i iskustvo. Za razliku od pisanog dnevnika čije stranice na prvi pogled izgledaju monotono, vizualni dnevnik svojim bojama, slikama i teksturama izgleda privlačno i poziva nas na ponovno listanje i proučavanje.

Zašto voditi vizualni dnevnik?

Ovo su samo neke od prednosti vođenja dnevnika općenito, a posebno onih vizualnih.

Pristupačna metoda kreativnog izražavanja

Mnogi ljudi bježe od pisanja, crtanja, slikanja, fotografije i drugih umjetničkih tehnika jer smatraju da nisu dovoljno kreativni. Jedan od mitova o kreativnosti je da je stvaralaštvo samo za “posebne” ljude.

Ako i ti zazireš od prazne stranice, bilježenje svakodnevice izuzetno je jednostavan način da prevaziđeš taj strah. Ne moraš izmišljati zanimljive motive i priče – samo trebaš primijetiti ono što te okružuje. Pisanje dnevnika metoda je koju podučavaju brojni učitelji kreativnog pisanja i zaista funkcionira.

Vizualni dnevnik je vrijedna kreativna praksa sama za sebe, ali može biti i put prema drugim stvaralačkim tehnikama.

Omogućava nam da svakodnevno budemo u doticaju sa svojim stvarnim željama i osjećajima

Kao i pisani dnevnik, vizualni dnevnik nas potiče da bilježimo ono što mislimo i osjećamo u trenutku – bilo to ugodno ili neugodno. U njemu možemo biti iskreni i s njime podijeliti sve ono što se ne usuđujemo podijeliti s drugim ljudima.

Uz pomoć vizualnih alata (fotografija, crteža) možemo se koristiti simbolima i “šiframa” čije je značenje jasno samo nama. Ako naš dnevnik i padne u pogrešne ruke, neupućenim čitateljima to ionako neće puno značiti.

Uspomene i bitni uvidi ostaju zabilježeni za budućnost

Svatko od nas ima iskustva i ideje koje vrijedi zabilježiti. Prvenstveno zbog sebe, da bi se kasnije prisjetili stvari koje smo znali i zaboravili. Iako nam se naše misli ne čine tako posebnima u trenutku, kasnije nas mogu iznenaditi i oduševiti.

Vrijedi bilježiti naša iskustva i da bismo ih podijelili s drugim ljudima – prijateljima, djecom, unucima ili čak potpunim strancima. Probrani i uređeni dnevnički zapisi često postaju sadržaj knjiga, filmova, pjesama, crteža, blogova, videa i drugih medija.

Možemo sami sebi u dnevniku ostaviti inspirativne poruke i iznenađenja za budućnost koja će nam dobro doći kad se tome budemo najmanje nadali. Dnevnik može biti specifično posvećen nekom događaju koji želiš posebno upamtiti, kao što je na primjer putovanje.

Pomaže nam uvoditi i održavati pozitivne navike

Ljudi često na početku godine ili oko “okruglih” rođendana odlučuju poraditi na sebi. Želimo zdravije jesti, više vježbati, više čitati, više meditirati, manje gledati TV, manje kupovati, manje psovati, prestati pušiti…

Ako svoje zapisane odluke često imamo pred očima, više smo motivirani da ih se pridržavamo. Uz odluke možeš imati sustav za praćenje, npr. mali kalendar u koji ćeš stavljati kvačice za svaki dan kad si se uspješno držala odluke.

View this post on Instagram

In case you were wondering – yesterday’s post – this is my clean eating reset, after much Irish cheese, cream and…. amazing bread. And also Guiness. And Irish Coffee. . When at home this is my normal diet, except for the 16 hour fast – usually it’s 12 hours. . Painting a picture of it in my Moleskine agenda is a friendly reminder of the abundance of veggies and fruits that are so energizing for me. . . . . Do you sketch your food? Do a clean reset? . . #moleskineplanner #cleaneating #sketchbook

A post shared by Lisa Sonora (@lisasonora) on Oct 18, 2019 at 8:12am PDT

Ako ne uspiješ održati pozitivnu naviku ili prekinuti destruktivnu naviku, možeš pisati o tom iskustvu i pokušati prepoznati čimbenike koji ti otežavaju ili olakšavaju promjenu ponašanja. Umjesto da si predbacuješ svoj neuspjeh, pristupi ovom procesu sa znatiželjom i bez osuđivanja.

Redovito čitanje prethodnih zapisa omogućava uočavanje uzoraka

Jedna od najvećih frustracija koje sam primjetila kod sebe je da konstantno pišem o istim problemima. Otrežnjujuća je spoznaja shvatiti da se uglavnom borimo s uvijek istim izazovima i ponavljamo iste greške.

Praćenje uzoraka omogućuje nam da prekinemo začarani krug:

U jednom nam trenutku dosadi lamentiranje uvijek o istome i shvatimo da moramo uvesti konkretne promjene.
U problemima se nekad skrivaju gotova rješenja koja samo trebamo znati prepoznati. Što više detalja znamo o svojim sklonostima prema destruktivnom ponašanju, to ćemo lakše uočiti potencijalna rješenja.
U stanju smo prepoznati začetak neželjene situacije prije nego se potpuno razvije, jer pamtimo prethodne slične situacije.

Pronalazimo rješenja za svakodnevne probleme

Ako nas muči problem u osobnom ili poslovnom životu, umjesto da o njemu razmišljamo do iznemoglosti, možemo ga predočiti na papiru. Za početak možemo početi sa poticajnim pitanjem (eng. prompt) koje nas navodi da svoj problem definiramo i opišemo, te da pronađemo kreativne ideje. Primjeri pitanja mogu biti:

Kako mogu s malo novaca preurediti dnevni boravak da izgleda ugodnije?
Što trebam naučiti da bih uspjela ove godine ostvariti svoj cilj [napiši cilj]?
Kako se osjećam u vezi situacije X? Što sve mogu učiniti da osjećam bolje?

Sam čin postavljanja pitanja već pokreće zanimljive procese. Zapiši sve odgovore koji ti padnu na pamet, koliko god na prvu se činili blesavi. Piši 5–10 minuta, ili dulje ako ti dobro ide. Možda će većina rečenica zvučati beskorisno i kao da se vrtiš u krug, ali dovoljna je jedna ključna misao koja će te inspirirati na neki smjer koji još nisi isprobala.

Pomaže nam održavati fokus i motivaciju

Dugotrajni projekti izazov su za mnoge ljude jer se susrećemo s preprekama, manjkom vremena i ostajemo bez motivacije koja nas je gurala u početku. Vođenjem dnevnika za određeni projekt možemo pratiti napredak i, kao i kod metode rješavanja problema, pronalaziti načine da prevaziđemo blokade.

Kada sam pisala svoju knjigu “The Human Centered Brand”, imala sam malu bilježnicu posvećenu tom projektu (iako sam koristila i digitalne alate). U nju zapisivala planove, mentalne mape, natuknice, koliko riječi sam koji dan napisala i zašto toliko puno ili malo. Tako sam mogla pratiti jesam li produktivnija ujutro ili poslijepodne, ide li mi bolje ako pišem u kraćim periodima ili duljim… U tom sam istom dnevniku skicirala i ideje za naslovnicu i ilustracije.

Preporučam ovu metodu svima koji rade na ambicioznom projektu za posao, fakultet, ili osobni razvoj. Iako ove bilješke mogu biti dio svakodnevnog dnevnika, zbog lakše organizacije bolje je imati zasebnu bilježnicu za jedan veliki projekt, ili više povezanih manjih projekata.

Proces prenošenja misli na papir ima terapeutski efekt

Bilježenje nam daje mogućnost da se suočimo s nepoželjnim sadržajima na siguran način. Art terapija je široko prihvaćena metoda psihoterapije koja se već dugi niz godina koristi u radu s djecom i odraslima.

Ponekad je samo potrebno ispuhati se da bi se nakon toga osjećali bolje. Umjesto da vičemo na ukućane ili gnjavimo prijatelje s prepričavanjem uvijek istih frustracija, možemo ih izbaciti na papir. Mi smo svoju misiju ispuhivanja ispunili, a nikoga pri tome nismo povrijedili.

S druge strane, ako imamo duboki problem koji želimo riješiti i nismo sigurni kako, možemo urodniti u njega tako da raspišemo njegova obilježja u dnevnik te lijepimo ili crtamo slike koje nas na njega asociraju ili koje nam dolaze kao odgovor na taj problem. Na taj način izbacujemo na papir sadržaje iz podsvijesti do kojih je teže doći kroz razgovor s drugim ljudima.

Bilježimo i čuvamo inspiraciju za kreativne projekte na jednom mjestu

Ako se baviš kreativnim poslom ili hobijem, vizualni dnevnik može postati spremište i izvor ideja za tvoje buduće kreacije. U dnevniku možemo prikupljati radove drugih slikara, dizajnera ili pjesnika koji su nas oduševili. Možemo u njega spremiti slike ili reklamne materijele koji na sebi imaju detalje koji nam se izrazito sviđaju: paletu boja, teksture, oblikovanje teksta, stil ilustracije, itd.

Također u njega možemo bilježiti vlastite ideje kad god nam padnu na pamet. Zbog toga je osobito važno uvijek imati dnevnik pri ruci, kako bismo u njega mogli zabilježiti ideje i ako nismo kod kuće. Ako zi zaboravila ponijeti dnevnik sa sobom, možeš zabilježiti ideju na bilo koji papir koji ti se nađe pri ruci i kasnije ga zalijepiti ili umetnuti u dnevnik.

Dnevnik Leonarda Da Vincija. Izvor: Victoria and Albert Museum

Planiramo budućnost na zanimljiv način

Nisam ljubiteljica planera i više volim običnu praznu bilježnicu koju mogu prilagoditi svojim potrebama. Popularan način vizualnog planiranja je tzv. bullet journal koji izgleda uredno i atraktivno i omogućava svakome da ga primijeni na način koji im najbolje odgovara.

Klasični suhoparni planeri mogu postati zanimljiviji ako ih ukrasiš slikama, naljepnicama, šarenim papirićima, pečatima i drugim atraktivnim detaljima koji će te podsjetiti na emotivnu kvalitetu tvojih ciljeva, a ne samo intelektualnu. Za ljude koji ne razmišljaju linearno i imaju problema s uklapanjem u ladice modernog života, doza vizualnog kaosa u planeru/dnevniku može pomoći da se osjećamo opuštenije i “u svom elementu” dok izvana pokušavamo ostaviti dojam odgovornih, odraslih ljudi.

Često imam problem s time da zapisujem planove, ali kasnije uopće ne gledam što sam zapisala. Povremeno dodavanje vizualnih sadržaja u dnevnik “tjera” me da ponovno gledam u plan na koji bih inače potpuno zaboravila. Ako nemaš tih problema – super, no nekima od nas ovakvi kreativni trikovi su jedini način da se držimo svojih planova.

Kako započeti s vođenjem vizualnog dnevnika?

Za početak nam je potrebna bilježnica i pisaljka (olovka, nalivpero, kemijska olovka, flomaster…) Ako već kod kuće imaš neiskorišteni rokovnik, to je dobro za početak. Može biti sa spiralnim ili tvrdim uvezom, s linijama, kvadratićima ili praznih stranica… Ja najviše volim bilježnice bez linija, no mogu raditi na bilo čemu što mi se nađe pri ruci. Možeš koristiti i svoj uobičajeni rokovnik za ovu namjenu, ako ti u njemu ostane dovoljno mjesta za dodavanje teksta i slika.

Za pisanje ti treba barem jedna pisaljka kakvu i inače koristiš. Dvije pisaljke u različitim bojama, ili jedna od onih višebojnih penkala koje smo voljeli kao djeca, daju mogućnost zanimljivijih i bolje organiziranih bilješki.

Još jedan alat koji će ti koristiti je tubica/stick školskog ljepila ili ukrasna ljepljiva traka (tzv. washi tape) koji nam služe za lijepljenje slika i izrezaka u dnevnik.

Imamo li sve na okupu? Super, krenimo.

Recimo da je nedjelja ujutro, sjediš sa šalicom kave i želiš zabilježiti najzanimljivije događaje iz prethodnog tjedna. Možeš jednostavno pisati rečenice koje opisuju događaje, kao u običnom dnevniku – to je sasvim u redu. No kako bismo to mogli malo začiniti?

Recimo da si bila na koncertu s prijateljima, ili u muzeju ili zoološkom vrtu s obitelji. Vjerojatno još uvijek u torbici imaš iskorištenu ulaznicu. Umjesto da je baciš u smeće ili gurneš u neku ladicu gdje će ostati do idućeg desetljeća, zalijepi je u dnevnik. Nemoj previše razmišljati gdje ćeš je zalijepiti, brzina je ovdje bitnija. Kako si se provela? Zapiši u kratkim crtama u prostor pored ulaznice s kime si bila i što si doživjela. To je to!

Imala si naporan i frustrirajuć tjedan? Nacrtaj tužnog smajlića i napiši što te muči. Možeš zalijepiti pored toga komadić omota od čokolade koju si pojela za utjehu.

Imala si super uspješan tjedan? Nacrtaj mali pehar ili medalju.

Osim tjednog pregleda, možeš bilježiti stvari u trenutku dok se događaju, npr. dok si na putovanju ili izletu. Možeš nositi svoj dnevnik svuda sa sobom i iskoristiti trenutke predaha da bi nešto nažvrljala u njega, umjesto da koristiš pauze na gledanje u mobitel.

Možeš zabilježiti trenutke s dragim ljudima tako da im dozvoliš da oni nešto napišu ili nacrtaju u tvoj dnevnik, kao što smo nekad radili u spomenare!

Napredne tehnike

Isprobala si voditi vizualni dnevnik i svidjelo ti se? Evo još nekih mogućnosti koje možeš isprobati.

Fotografije

U svoj dnevnik možeš lijepiti vlastite ili tuđe fotografije. Ako imaš printer, fotografije s mobitela možeš prebaciti na računalo i isprintati u manjoj veličini kako bi stale u dnevnik. Ako nemaš, možeš u Wordu složiti 4-6 fotografija na jedan list papira i u kopirnici ih isprintati u boji, što nije preskupo. (Savjet: u postavkama stranice u Wordu postavi margine stranice na 0 cm kako bi imala što više mjesta za fotografije.)

Fotografije također možeš izrezati iz starih časopisa i kataloga – bilo što što te inspirira! Prije nego baciš u smeće ambalažu ili reklame, provjeri da li se među njima nalaze slike koje ti se sviđaju i spremi ih za kasnije.

Vjerojatno će ti trebati neko mjesto gdje ćeš čuvati sve isprintane fotografije i izreske. U papirnicama se mogu naći plastični fascikli u obliku koverti ili oni nešto veći kartonski, sa elastičnom gumom.

Crtanje i slikanje

Crtanje i slikanje nije samo za deklarirane umjetnike. Svatko se može okušati u tome, a s redovnom vježbom svi postajemo bolji. Dnevnik služi samo nama i naše kreacije ne moraju izgledati “ispravno” i “lijepo” jer ih ne moramo nikome pokazivati.

Crtati možemo s istim alatom s kojim i pišemo, ili možemo nabaviti posebne crtaće alate. Ovo su neki koje ja koristim:

Tehnička olovka
Nalivpero
Tanki vodootporni crni flomaster (eng. fineliner)
Pentel Pocket brush pen
Gel kemijske u raznim bojama
Drvene bojice (obične i topive u vodi)
Vodene boje
Tempera
Akrilne boje
Vodootporni markeri

Za neke od ovih alata potreban je kvalitetniji papir, pa je umjesto obične bilježnice bolje kupiti specijalnu crtanku (eng. sketchbook) koja je namijenjena za te alate. Crtanka ne mora biti skupa. Ja volim one s tanjim papirima koje imaju veći broj stranica, pa dulje traju.

Crtež u vizualnom dnevniku – Kelly Boler — Autorica: Kelly Boler

Bilo kakav papir moguće je pripremiti za slikanje uz pomoć posebne podloge zvane gesso, koja stvara zaštitni sloj na papiru da se ne bi namočio i raspao. Neke umjetnice koje poznajem na taj način stare časopise i knjige pretvaraju u vizualne dnevnike, što je super metoda reciklaže. Postoji bijeli, crni, prozirni gesso te također gesso u boji (iako njega nisam našla u hrvatskim trgovinama).

Umjesto crtanja figurativnih motiva, možeš jednostavno crtkati. Ako to još nisi probala, u ovom članku možeš naći savjete kako crtkati. Ja najviše volim uzorcima i vijugicama ukrašavati rubove stranice dnevnika ili uokviriti važne ideje.

Džepovi za prikupljanje materijala

Ponekad nemamo vremena lijepiti izreske, ili možda niti ne želimo, pa nam džepići pomažu sačuvati ih da se ne pogube.

Neke bilježnice već dolaze sa džepićem na stražnjoj korici, no čak i ako ga tvoj dnevnik nema, lako ga je napraviti. Najjednostavniji način je zalijepiti kovertu na stranicu ili korice.

Evo malo drugačijeg procesa koji ja koristim za dodavanje džepića na unutrašnju stranu korica, ili na bilo koju stranicu dnevnika. Ova mi se metoda sviđa jer imam zalihu razglednica koje želim iskoristiti.

Potrebni su ti:

Razglednica ili drugi tvrđi komad papira
Široka ljepljiva traka (selotejp ili krep traka)
Škare

Odreži ljepljivu traku da bude otprilike jednake duljine kao bočni rub razglednice. Okreni razglednicu stražnjom stranom prema sebi i zalijepi traku preko lijevog ili desnog ruba (ovisno na koju ćeš je stranu dnevnika zalijepiti) tako da pola širine trake viri preko. Postavi razglednicu tik do ruba stranice dnevnika na koju ćeš je zalijepiti, tako da ljepljiva traka prelazi preko stranice pa prstom zapeglaj traku da je pričvrstiš.

Odreži traku duljine jednake širini razglednice i zalijepi je na donji rub razglednice, tako da polovica trake viri preko ruba. Preklopi prstima traku natrag prema razglednici tako da je ljepljivi rub okrenut prema tebi.

Držeći prstom traku na mjestu, pažljivo preokreni razglednicu prema dnevniku i izvuci prst, pa zapeglaj donji dio razglednice tako da se traka zalijepi za dnevnik.

Džep je sada spreman za čuvanje papira i koječega!

Naljepnice

U papirnicama se pored školskog pribora mogu naći slatke naljepnice kojima možeš označiti značajne događaje ili unijeti malo boje u svoj dan. Tko kaže da su odrasli ljudi prestari za to?

Pečati

Za one nesklone crtanju, pečati mogu stvoriti vizualno zanimljive detalje u dnevniku. Pečate s raznim motivima moguće je pronaći u papirnicama i specijaliziranim trgovinama s umjetničkim priborom. Također se mogu kupiti i tinte raznih boja, ali pečat otisnut u crnoj boji lako je obojiti drvenim bojicama.

Nažalost kod nas ih rijetko viđam, no u stranim trgovinama mogu se kupiti setovi pečata s abecedom i brojevima, što može rezultirati s vrlo atraktivnim izgledom stranica.

Pečati u vizualnom dnevniku – Lisa Sonora — Autorica: Lisa Sonora

Oni vještiji mogu sami dizajnirati originalne pečate od spužve, gumice za brisanje, ili linoleuma.

Obojena podloga

Ako ti dosadi bjelina papira, možeš razmazati malo boje po papiru i zatim pisati, crtati i lijepiti slike po obojenoj podlozi. Za ovo su najbolje vodene i akrilne (mat) boje koje se trebaju nanijeti u što tanjem sloju kako bi dalje mogla pisati po njima.

Nakon što se stranica u potpunosti osuši, po takvoj podlozi možeš pisati tankim flomasterima, kemijskim ili gel olovkama u raznim bojama – čak i u bijeloj, zlatnoj, srebrnoj… Meni je pisanje bijelom gel-kemijskom po tamnoj podlozi najdraže.

Umjesto da cijela stranica bude u jednoj boji, možeš više područja obojiti različitim bojama.

Kolaž

Kolaž je lijepljenje elemenata iz različitih izvora kako bi od njih stvorili jednu zanimljivu sliku ili kompoziciju. Lijepljenje fotografija i ulaznica već se računa kao kolaž, ali osim toga u dnevnik možeš lijepiti i:

Naslove i citate iz časopisa
Novinske članke
Inspirativne poruke
Ilustracije iz knjiga
Ukrasni papir
Ukrasne vrpce
Ljepljive papiriće (eng. post-it)
Prešano cvijeće i lišće
Etikete
Papir u boji izrezan u obliku kruga, zvijezde, slova itd.
Stranice starih knjiga
Dječje crteže
Komadiće tekstila i čipke
Turističke mape
Dijelove papirnate ambalaže
Dijelove starih pisama, bilješki, popisa, itd.
Pošarani papir ili papir zamrljan bojom (npr. korišten kao zaštita kod drugih kreativnih projekata)
Razglednice i čestitke
Koverte
Oznake za knjige (eng. bookmark)
Sitne predmete od plastike, kartona, metala..

Bilo što dovoljno tanko da se dnevnik i dalje može normalno zatvoriti interesantan je materijal za kolažiranje.

Kolaž u vizualnom dnevniku – Lisa Sonora — Autorica: Lisa Sonora

Rad u slojevima

Osim što možemo slagati elemente jedne pored drugih, možemo ih polagati i jedne preko drugih i tako prekrivati određene dijelove stranice. Finalni izgled ove tehnike je vrlo atraktivan.

Najčešće koristim ovu tehniku kad želim prekriti napisane tekstove koji mi nisu bitni ili su mi služili samo za razbistravanje uma. Preko teksta mogu nanijeti sloj boje, zalijepiti papiriće, ili nacrtati sliku koja djelomično prekriva tekst. Ovu tehniku najčešće koristim u kombinaciji s crtkanjem i na taj način štedim papir.

View this post on Instagram

An experiment: doing a 3 minute self portrait in ink right over my daily writng of appreciations. // Looking for a simple and portable creative practice for my Winter journey across the sea. // ✈️ boarding first flight now! whee!

A post shared by Lisa Sonora (@lisasonora) on Nov 29, 2017 at 4:23pm PST

Neke su boje prozirne pa ih možemo nanositi preko slika i teksta te i dalje očuvati njihovu čitljivost, ali će imati pomalo mističan efekt. Tempere su neprozirne, vodene boje su prozirne, a akrilne boje mogu biti prozirne ili neprozirne – ovo je često označeno na pakiranju. (U pravilu je bijela boja neprozirna, a kromatske (šarene) boje su prozirne, osim ako nije drugačije navedeno.)

Ako namjeravaš preko teksta nanositi akrilne ili vodene boje piši s vodootpornim pisaljkama, jer će se u protivnom kod nanošenja boje tekst razmrljati.

Ukrašavanje korica

Jedan od načina da svoj vizualni dnevnik potpuno prilagodiš sebi je oslikavanje ili oblačenje korica na način koji odgovara tvome stilu. Iako se mogu kupiti brojni rokovnici i bilježnice lijepih korica, ono što sami napravimo za nas ima veću vrijednost.

Korice možeš presvući u tkaninu sa lijepim uzorkom ili ukrasni papir, oblijepiti ih fotografijama i naljepnicama, ili po njima crtati i slikati bojama i vodootpornim flomasterima.

Nemoj se previše opterećivati tehnikama ako tek počinješ – tvoj će se vizualni dnevnik s vremenom razvijati i osim ovih, vjerojatno ćeš razviti i neke vlastite tehnike koje su jedinstvene za tebe.

Ako želiš još malo inspiracije da te potakne, potraži na instagramu hashtag #visualjournal, ili pogledaj nekoliko YouTube videa sa primjerima vizualnih dnevnika. Svaki od njih je drugačiji i govori nam ponešto o osobama koje su ih stvorile.

Niste kreativni? Promislite opet!

24. kolovoza 2017. by Tajana Topo Kero

Neću se ja upuštati u to, nisam ja za to… ne ide to meni… ma ja imam tri lijeve… Jesu li te ili neke slične rečenice ikad prostrujale vašom glavom? Ako jesu ovo je tekst za vas koji će vas potaknuti da promijenite mišljenje i svjesno otvorite svoje prozore i vrata prema obzorima zvanim kreativnost.

Kreativnost je baš u svakome od nas. To je naša sposobnost da stvorimo nešto novo, nešto drukčije. Da razmišljamo izvan uobičajenih utabanih puteva. Ne postoji osoba koja je lišena kreativnosti – postoje samo osobe koje ili zauzdavaju (svjesno ili nesvjesno) svoju kreativnost, ili koje su kreativne, ali nisu toga svjesne. Ako ste jedna od tih, pokušajmo zajedno prodrmati značenje gore navedenih rečenica za vas.

Kreativni ste svaki dan

Kreativnost nije rezervirana samo za umjetnike ili ljude s tzv. kreativnim hobijima. To su samo asocijacije koje su se uvriježile u sveprihvaćenom shvaćanju kreativnosti. Kreativnost je tu u svakodnevnim, nazovimo ih čak i banalnim radnjama koje najčešće odrađujemo automatizmom i uopće nismo svjesni koliko je naš divergentni dio mozga ovdje u pogonu.

Jeste li danas odabrali svoju ili dječju odjevnu kombinaciju? Jeste? Kreativni ste. Jeste li u svojoj glavi organizirali najbolji i za vas najpraktičniji mogući hodogram današnjih obveza? Jeste? Kreativni ste. Jeste li pripravili neki obrok za sebe ili obitelj? Jeste? Kreativni ste. Jeste li izrekli kakvu duhovitu primjedbu? Jeste? Kreativni ste.

Sve ove aktivnosti koje naizgled izgledaju tako obično zahtijevaju od našeg mozga da razmišlja na način da stvara nešto novo, da kombinira, da rješava probleme, da bude inovativan. Čak i ako vaša jela neprestano pripravljate na isti način postojao je onaj prvi put kad ste iskombinirali to jelo. A ako je postojao prvi put vjerujte postojat će i drugi, i treći i tisućiti. Budući svakodnevno nesvjesno koristite svoju kreativnost, zamislite gdje bi vam tek bio kraj da se svjesno upustite u kreativno izražavanje u bilo kojoj sferi. Potrebno je samo osloboditi se okova. A vaši okovi se zovu “Ne mogu”.

Ne mogu ili ne želim?

“Ne mogu” je tako konačna i fatalna rečenica – isključuje mogućnost da stvari mogu biti drugačije. A mogu, jer svatko od nas je gospodar svojih postupaka. Kad kažete za nešto “Ja ne mogu to i to…” pokušajte tu istu rečenicu izgovoriti na način “Ja ne želim to i to…”. Kako vam to zvuči? Kako se osjećate kad izgovorite jednu rečenicu, a kako kad izgovorite drugu? Koja je razlika?

Izjava “Ne želim” u sebi nosi vašu moć, slobodu i snagu da birate – da birate između ostati pasivan tu gdje jeste ili se pokrenuti. Za svaku akciju je važna motivacija, no onda više nije pitanje da li vi nešto možete ili ne možete nego želite li to ili ne. Želite li se pokrenuti? Jer ako želite – vi to možete. Možete jer svi mi nosimo zrnce kreativnosti u nama. Što vas onda koči?

Zašto ostajemo pasivni?

Strah od neuspjeha, strah od pogrešaka, strah od novog i nepoznatog, strah od procjene (vlastite i tuđe), strah od izloženosti, visoka očekivanja, nepovjerenje u vlastite mogućnosti….ovo su samo neki od razloga zašto se svjesno ne pokrećemo u avanturu zvanu kreativnost.

Svatko od nas ima svoju specifičnu životnu priču koju su iskovali dijelom naše nasljeđe, dijelom naša obitelj, dijelom šira okolina. Svi su oni redom utjecali na naše današnje stavove, mišljenje, ponašanje, reakcije, uključujući i one vezane uz kreativnost. Npr. nije neobično da smo tijekom našeg odrastanja i sazrijevanja izravno i neizravno dobivali poruke od nama važnih osoba (roditelji, druge bliske osobe, odgajatelji i učitelji itd.) “nisi ti za to”, “ti to ne možeš”, “nećeš to napraviti kako treba”, “što će drugi reći”, “moraš biti najbolji inače se ne broji” itd.

Kroz protok vremena to više nisu bile samo rečenice koje su izgovarali drugi nego smo ih progutali kao svoje i one su postale umjetni, neautentični dio nas. U te rečenice mnogi i kao odrasle osobe vjeruju da su za njih istinite i doživljavaju ih kao svoje. Upravo te rečenice su naše najveće kočnice ne samo za kreativnost, nego i za svaku akciju i promjenu u našim životima.

Umjesto da vrlo vjerojatno neuspješno sami sebe na silu pokušate uvjeriti u neistinitost tih rečenica za početak će biti dovoljno da se zapitate:

“Što je najgore što se može dogoditi ako pokušam?”

Dajte si mašti na volju, razradite sve moguće scenarije (dok to radite iznimno ste kreativni, hehe). Zatim se zapitajte jesu li ti scenariji uistinu mogući u stvarnosti. Ako nisu, odlično – jedna prepreka za akciju manje.

Ukoliko jesu, jesu li uistinu tako strašni? Hoćete li preživjeti ako se i dogode? Tada izaberite vašu malu osobnu istinu – hoćete li i dalje govoriti “ne mogu” ili ćete reći: “ne želim zato što…” Onda je to isključivo vaš izbor kojeg možete u bilo kojem trenutku promijeniti i pokrenuti se!

Jedan, dva, tri… (po)kreni!

Kad onda kreće kreativna akcija? Onda kad se odlučite na nju. To ovisi o vama i samo o vama. A onda već i sama akcija pokretanja unosi promjenu u vaš život. Svaka promjena, nešto novo, nešto drugačije = kreativnost. Pa vi ste već samim time kreativni!

Ako vam je tako lakše ovisno o aktivnosti koju ste izabrali za izražavanje kreativnog dijela sebe uvijek se možete unaprijed pripremiti i isplanirati svoje vrijeme, mjesto i način na koji ćete se upustiti u kreativni čin (sam/a, kod kuće, u prirodi, u društvu člana obitelji ili prijatelja, u nekoj grupi, na tečaju ili radionici itd.), osigurati si pribor i slično, ili pak možete biti krajnje spontani i zaigrati se neplanirano sa nečime što vam prvo padne na pamet, što vam oči prvo ugledaju…

Kako god bilo, sjetite se da je svaki vaš izbor najbolji kojeg ste u tom trenutku mogli donijeti, a vaša kreacija najbolja koju ste u tom trenutku mogli stvoriti. Vaša nova kreacija može biti doslovce bilo što – od osvježenja dijela vašeg životnog prostora, do upisivanja tečaja suvremenog plesa. Granice postoje samo u vašoj glavi.

Ovo je tek početak; prvi korak koji je u svim sferama življenja uvijek najteži. Ne razmišljajte kako su možda neke vaše kreacije u prošlosti bile bolje ili kako idući put morate bolje. Osjetite sadašnji trenutak, osjećaje koji vam se bude dok stvarate nešto novo. I dozvolite si pritom biti ponosni na sebe iz svih mogućih razloga koje se možete sjetiti.

Nakon ovog cijelog procesa iza vas i realiziranog prvog svjesnog kreativnog čina da li se još uvijek pitate jeste li kreativni? Nadam se da sada i vi i ja znamo odgovor na to pitanje.

Vizualni alati za inspiraciju, motivaciju i rješavanje problema

11. kolovoza 2017. by Nela Dunato

Ljudi se često sami svrstavaju u skupinu “vizualno nadarenih” ili “vizualno nenadarenih”. Kao što sam pisala u postu Razbijanje mitova o kreativnosti, ovakve misli su samoispunjavajuće proročanstvo. Ako osoba smatra sebe zakinutom za neku sposobnost, nema motivaciju za isprobavanje novih mogućnosti jer je u njenoj glavi svaki takav pokušaj unaprijed osuđen na neuspjeh.

Ovo je posebno tragično s obzirom da mnogi ljudi, bez obzira na likovne vještine, imaju koristi od vizualnog predočavanja informacija, jer je ljudima ta sposobnost prirođena.

Uloga vizualnih informacija

Iako nisu svi ljudi u jednakoj mjeri orijentirani na vizualne umjetnosti, svi ljudi zdravog vida su vrlo vizualna bića. Oko 30% moždanih stanica zaslužno je za vizualno procesiranje, dok na osjetilo dodira opada tek 8%, a 2% na sluh. (Izvor.) Vid ima izuzetno veliku funkciju u svačijem životu.

Nažalost, u današnjem obrazovnom sustavu ove se informacije ne koriste ni izdaleka dovoljno. U nižim razredima osnovne škole je još uobičajeno vizualno prikazivanje informacija prilikom učenja računanja ili jezika, no već u starijim razredima ovo u potpunosti nestaje i jedini vizualni alat s kojim se učenici susreću je “vremenska linija” te poneka ilustracija u udžbenicima.

Srećom, stvari se mijenjaju nabolje pa tako u današnjem digitalnom marketingu slike igraju sve veću ulogu. Fotografije, ilustracije, grafovi i infografike postaju ne samo način da se ukrasi informacija, već bitan način prenošenja sadržaja.

Ne moraš objavljivati sadržaj na internetu ni biti likovno nadarena da bi vizualne alate koristila u svom svakodnevnom životu. U nastavku ću spomenuti nekoliko korisnih vizualnih alata, a u narednim člancima ćemo posebno predstaviti svaki od njih.

Mentalna mapa

Mentalna ili kognitivna mapa (eng. mind map) je alat uz pomoć kojeg prikazujemo svoje razmišljanje u obliku dijagrama koji sugerira veze i slijedove između različitih sadržaja.

Ovaj tip vizualizacije odličan je za predočavanje veza među pojmovima i kompleksnih sustava, kao i za generiranje novih ideja na osnovu ranije navedenih pojmova.

Za crtanje mentalne mape dovoljan je list papira i olovka, ali postoje i za to specijalizirani programi na računalima i mobitelima, kao što su Canva ili Coggle.

Ploča snova

Ploča snova (eng. dream board, vision board) je slika koja prikazuje naš željeni cilj uz pomoć fotografija, crteža i fraza. Najčešće se radi kao kolaž od fotografija izrezanih iz časopisa i kataloga. Na ploči snova možemo prikazati konkretne objekte i događaje, ali i apstraktne koncepte i osjećaje.

U pomoć ploče snova možemo razjasniti što zapravo želimo te imati sliku koja nam omogućava da svoje ciljeve doslovno svaki dan imamo pred očima. Ploča snova nas tako motivira na svjesnom, ali i podsvjesnom nivou i ponekad dovodi do vrlo iznenađujućih rezultata.

Vizualni dnevnik

Poput pisanog dnevnika, vizualni dnevnik (eng. visual journal, creative journal) je način za dokumentiranje događaja, planova, želja, emocija i unutarnjih procesa. Pritom možemo koristiti bilo kakve tehnike bilježenja ideja – pisanje, crtanje, kolaž, slikanje…

Koristi vođenja dnevnika su mnogostruke:

Osoba je svakodnevno u doticaju sa svojim stvarnim željama i osjećajima.
Bitni uvidi ostaju zabilježeni za budućnost.
Redovito čitanje prethodnih zapisa omogućava uočavanje uzoraka.
Proces prenošenja misli na papir ima terapeutski efekt i daje pojedincu mogućnost da se suoči s nepoželjnim sadržajima na siguran način.

Ne postoji ispravan ni pogrešan način vođenja vizualnog dnevnika. Sve što ti treba je bilježnica i olovka. Po želji možeš koristiti pribor za crtanje, izreske iz časopisa, isprintane fotografije, šareni papir, naljepnice, pečate, tkaninu, prešano bilje itd.

U članku Kako (i zašto) voditi vizualni dnevnik? možeš pronaći savjete kako vrlo jednostavno započeti vlastiti vizualni dnevnik, napredne tehnike te fotografije i videe za inspiraciju.

Strip / vizualna priča

Storyboard je vizualno predočavanje situacije, problema ili procesa kroz nekoliko slika. Mogu biti kratki, od 3 slike pa sve do nekoliko stranica. Izvrstan je alat kada želimo podijeliti svoje misli s drugim ljudima, jer vizuali olakšavaju prenošenje ideja.

Adventure Time storyboard — Izvor fotografije

Strip je najbolje koristiti kad želimo osmisliti rješenje za neki konkretan problem koji uključuje nas ili druge ljude. Za strip nam ne trebaju vrhunske vještine crtanja – zapravo je bolje crtati što jednostavnije prizore, kako bi se fokusirali na ono što je bitno.

Crtkanje

Za razliku od crtanja, crtkanje (en. doodling) je metoda bilježenja bilo čega što nam padne na pamet u obliku vrlo jednostavnih slika, ili apstraktnih motiva. Svi ponekad crtkamo kad nam je dosadno (npr. na nastavi). No osim razbijanja dosade, ono nam može poslužiti i kao izvor ideja i rješenja.

Za generiranje ideja ili rješenja, zabilježimo na papir pitanje ili problem koji nas muči. Zatim zaboravimo na taj problem i nastavimo popunjavati papir doslovno sa bilo čime – ravnim, isprekidanim, valovitim linijama, točkicama te jednostavnim motivima. Što god ti padne na pamet, ide na papir. Na kraju pregledamo papir i analiziramo motive te tražimo asocijacije koje nas povezuju s početnim problemom. Na taj način dobit ćemo ideje koje nam inače uopće ne bi pale na pamet.

Detaljan pregled ove tehnike te njenog pozitivnog utjecaja na mentalno zdravlje i pamćenje napisala sam u članku Crtkanje: jednostavna tehnika za bolje pamćenje i raspoloženje.

Nadam se da te ovo zaintrigiralo i da želiš isprobati neke od ovih alata. U budućim tekstovima pobliže ćemo pojasniti na koji se način mogu koristiti ove tehnike.

Razbijanje mitova o kreativnosti

10. kolovoza 2017. by Nela Dunato

Mnogo ljudi sebe smatra nekreativnima. Osobno smatram takve misli zabludama najopasnije vrste, jer takve misli ograničavaju pojedinca. Osoba koja misli da nije kreativna neće se usuditi napraviti korake koji bi joj mogli značajno poboljšati život jer nema samopouzdanja u svoje kreativne sposobnosti.

Ako se smatraš nekreativnom osobom, nadam se da će te ovaj članak uvjeriti u suprotno.

Što je kreativnost?

Najjednostavnije rečeno, kreativnost je sposobnost pojedinca da stvori nešto novo i dosad neviđeno. Kreativnost se može izraziti kroz različite kanale. Iako najčešće kreativce zamišljamo kao umjetnike, to nije pravilo. Kreativne osobe nalazimo i u prirodnim, tehničkim i društvenim znanostima te svim poljima ljudske djelatnosti.

Više o tome napisala sam u uvodnom članku Što je kreativnost?

Ovo su neki od mitova u koje ljudi vjeruju, i koliko je to zapravo daleko od istine.

Mit #1: Neki ljudi jednostavno nisu kreativni

Svi ljudi su kreativni. U članku Što je kreativnost? podijelila sam istraživanje Dr. Georgea Landa koje je pokazalo da se sva djeca rađaju s iznimnim kreativnim načinom razmišljanja. Problem je u tome što neki od nas odluče koristiti kreativnost u svakodnevnom životu, a neki je odluče zatomiti.

Kažem “odluče” jer se zaista o radi o individualnoj odluci. Iako obrazovni sustav ne pogoduje razvoju kreativnosti u djece, moguće je othrvati se i ostati kreativan – potrebno je samo imati pravu motivaciju.

Mit #2: Za mene je kasno

Nikad nije kasno. Redovito nailazim na tekstove o osobama koje su u mirovini otkrile nove kreativne vještine te čak dogurale do statusa uglednih umjetnika. Jedna od najstarijih, Loongkoonan ima više od 100 godina, a slikanjem se bavi tek od svoje 95. godine.

Loongkoonan: Bushtucker in Nyikina Country — Loongkoonan: “Bushtucker in Nyikina Country”. Izvor slike: Mossenson Galleries

Istina je da ljudi koji nikada nisu bili “cijepljeni” protiv kreativnosti i koji su zadržali svoje sposobnosti kroz cijeli život imaju određenu prednost zbog svog bogatog iskustva. No kreativne vještine nisu natjecanje. Samo zato što možda nećemo biti najbolji, ne znači da se ne isplati truditi.

Mit #3: Desno-mozgi ljudi su kreativniji

U popularnoj literaturi kreativnost se često povezuje sa desnom moždanom polutkom. Najčešće pronalazimo informacije da je lijeva moždana polutka zadužena za jezik i komunikaciju, računanje, logičke operacije, linearno razmišljanje te doživljaj vremena i prostora i sebe kao pojedinca. Desna polutka povezuje se uz divergentno razmišljanje (“izvan kutije”), inspiraciju, intuiciju, inovativnost te doživljaj beskonačnosti i povezanosti sa čitavim Univerzumom.

Istraživanje na više od 1000 pojedinaca iz 2013. ovo je nedvosmisleno opovrgnulo.

Ne vidimo uzorke gdje je cijela mreža lijevog mozga više povezana ili da je cijela mreža desnog mozga više povezana u nekim ljudima. Može biti da tipovi osobnosti nemaju nikakve veze s time da je jedna polutka aktivnija, snažnija ili bolje povezana.

Izvor ovog mita je istraživanje koje je u 60-ima proveo Roger Sperry na epileptičnim pacijentima kojima je kirurški prerezan corpus callosum, tkivo koje povezuje obje polutke. Ovo je dovelo do otkrića da se neke moždane funkcije pretežno nalaze u lijevoj ili desnoj polutki. Ta je informacija pogrešno interpretirana u teoriju dominantne lijeve ili desne moždane polutke kod zdravih ljudi, a ni 60 godina kasnije još uvijek se tog mita nismo uspjeli riješiti.

Netko će radije vjerovati knjigama za samopomoć nego znanosti, nije važno. Ja samo ću staknuti sljedeće: Kreativnost je najizraženija kod onih ljudi koji su u stanju koristiti svoje logičke sposobnosti u sprezi sa svojom maštom.

Mit #4: Nema smisla baviti se kreativnim vještinama ako od njih neću zarađivati

Kreativnost se često povezuje s određenim profesijama, ali to što ne planiramo postati profesionalna slikarica, glazbenica, dizajnerica ili spisateljica, ne znači da bavljenje time nema smisla. No jasno mi je odakle ovaj mit dolazi, jer sam i sama vjerovala u njega.

U današnjoj kulturi vrednuje se rad koji je vezan uz zaradu, ali aktivnosti koji nisu povezane sa zaradom smatraju se manje vrijednima. Djeca odrasla u obiteljima gdje se igra i slobodna kreativnost nije poticala, ili se čak sprečavala, imaju iskrivljenu percepciju o hobijima kao nečemu čime se bave dokoni i lijeni ljudi.

Stvaralaštvo ima pozitivno djelovanje na mentalno zdravlje, opušta od stresa te otvara mogućnosti osobnog razvoja u nekom potpuno novom pravcu.

No zanemarimo čak i to – bavljenje kreativnim hobijima je prije svega zabavno, i to je razlog zašto bi se njima trebali baviti. Zabava i igra je bitan dio ljudskog života i zanemarujemo ih na vlastitu štetu.

Mit #5: Kreativni ljudi su neuredni i neorganizirani

Kreativnost se često povezuje s “bojanjem izvan linija” i kršenjem pravila. Ovo je zapravo podvrsta mita “neki ljudi nisu kreativni”.

Točno je da je ponekad je potrebno malo prodrmati postojeće stanje stvari i zanemariti autoritete da bismo stvorili nešto inovativno. Ipak, to ne znači da kreativni ljudi nužno manje cijene red i organizaciju od onih koji se ne smatraju kreativnima. Među umjetnicima ima različitih ljudi: nekima je atelje u konstantnom kreativnom kaosu, dok drugi uvijek imaju uredan radni stol. Neki zaboravljaju na rokove i ne znaju s novcem, dok drugi pedantno vode računa o svemu uz pomoć Excel tablica i kalendara.

Ovakve predrasude ne koriste niti jednoj strani. Kreativci sami sebe ograničavaju jer misle da ne mogu steći nove radne navike koje bi im olakšale život, a oni koji su prirodno vrlo organizirani, pouzdani i uredni misle da kao takvi ne mogu biti kreativni.

Kreativnost, kao i ljepota, dolazi u velikom rasponu različitih varijanti.

Mit #6: Za kreativnost je potrebno puno vremena (kojeg ja nemam)

Postoje periodi života kada smo toliko prekrcani obavezama da se doslovno ničime drugime ne stižemo baviti: pokretanje nove tvrtke ili udruge, rođenje djeteta, selidba, organiziranje događaja… No svi ti periodi nekada završe i život se koliko-toliko vraća u nešto naizgled normalno.

Većina našeg života je zapravo “normalna”. Ako svaki dan u godini izgleda kao kriza, onda naš život treba neke temeljite promjene jer dulji periodi stresa mogu dovesti do “izgaranja” i bolesti.

Za neke kreativne tehnike ne treba puno vremena. Možemo iskoristiti vrijeme dok čekamo nekoga, dok se opuštamo navečer na kauču, dok pijemo jutarnju kavu te crtkati ili pisati tok misli u dnevnik. Problem je u tome što smo te male paketiće vremena potpuno ispunili zurenjem u mobitele. Ne stiže nam biti dosadno i uvjereni smo da nam je svaka sekunda vremena ispunjena aktivnostima, iako to možda nije potpuna istina.

Nezdrava veza s tehnologijom (s kojom se i sama borim) je jedan od najvećih protivnika kreativnosti danas.

Poznaješ li nekoga tko vjeruje u ove mitove?

Ako neka od tebi dragih osoba treba ovu informaciju – pošalji im ovaj članak!

“Kreativnost je zarazna – podijeli je.”

Eugene Raudsepp

Save

Što je kreativnost?

23. travnja 2017. by Nela Dunato

Započinjem blog ovim tekstom jer želim odmah na početku razjasniti na što točno mislim pod pojmom “kreativnost” i kome je ovaj portal namijenjen.

Kreativnost je definirana kao čovjekova sposobnost da pronađe originalna rješenja na zadane probleme. Jedna od značajki kreativnosti je divergentno razmišljanje, tj. razmišljanje usmjereno pronalasku mnogih potencijalnih rješenja, umjesto fokusiranja na jedno “točno” rješenje (kako nas uči obrazovni sustav).

Kreativnost je u jednakoj mjeri dostupna svima. Kao mala djeca ne dijelimo se na “više kreativnu” i “manje kreativnu”, no s odrastanjem među pojedincima nastaju sve veće razlike. Ona dobro crta. On ima dobar sluh. Ona zna matematiku. On dobro igra nogomet. Odakle dolaze te razlike?

Dr. George Land proveo je istraživanje na 1.600 djece, prateći ih kroz školovanje. Svakih 5 godina ponovno je testirao istu djecu, procjenjujući spadaju li u skupinu “natprosječno kreativnih”. Ovo su njegovi rezultati:

Među petogodišnjacima, 98% djece upalo je u skupinu kreativnih genija.
Kao desetogodišnjacima, broj im je pao na 30%.
Sa 15 godina, broj im je pao na 12%.

Isti test dali su odraslim ljudima iznad 30 godina i samo 2% ušlo je u skupinu natprosječno kreativnih. (Pogledajte TEDx predavanje Dr. Langa o ovoj temi.)

“Zaključili smo da je nekreativno ponašanje naučeno.”

Dr. George Land

Upijajući nekreativne navike od svoje okoline, postepeno postajemo robovi uvjerenja da smo za neke stvari talentirani, a za druge nismo i da njih nema smisla niti učiti.

Iz mog iskustva, ovo je potpuna laž. Vidjela sam mnoge ljude koji su se u početku smatrali “netalentiranima” za crtanje i slikanje, no kad su prešli preko početne nelagode i nastavili uporno vježbati, počeli su stvarati izuzetna likovna djela. Radila sam s učenicima i studentima koji su bili “loši” u informatici i programiranju i uspijevala im objasniti komplicirane koncepte na način koji je njima bio pristupačan i razumljiv – svi su uspješno položili ispite.

Također, kad sam se prvi put u životu upustila u poduzetništvo, morala sam naučiti stvari o propisima, financijama, prodaji i pregovaranju koje su mi se oduvijek činile odbojne i suhoparne. Bila sam uvjerena da “nisam za to”, no jednom kad si u poziciji da nemaš izbora, sve se lako savlada.

Moguće je naučiti sve vještine, bez obzira na to kakvo je naše “početno stanje”.

Isto tako moguće je naučiti i kreativnost.

Kreativnost je odlika ljudskog (i u manjoj mjeri životinjnskog) mozga koja nam je svima prirođena i ona nam omogućava da se snalazimo u novim, nepoznatim situacijama, što je ključno za preživljavanje ljudskog roda. Nažalost, tijekom školovanja ova se vještina gotovo uopće ne razvija i ne vježba, upravo suprotno – zanemaruje se i u nekim slučajevima aktivno guši jer izražavanje kreativnosti unosi “nered” u učionicu.

Ljudi koji se u odrasloj dobi ne bave umjetničkim hobijima često sebe ne smatraju kreativnima. No razmišljati o sebi kao o “nekreativnoj” osobi je pogrešno, jer nitko u suštini nije “nekreativan”. Svi imamo jednaku mogućnost biti kreativni, samo je neki ne koriste aktivno.

Kreativnost nije rezervirana za “elitu”

Najčešća prepreka koju ljudi imaju kod doživljavanja sebe kreativnima je što kreativnost percipiraju vrlo usko: kreativni su samo umjetnici. Dakle, ako ne slikam ili ne pišem ili ne sviram glazbu, to znači da nisam kreativna.

Ovo je iskrivljen pogled na kreativnost, jer ona pruža mnogo više mogućnosti od umjetničkog izražavanja. Svaka osoba može u svom poslu razmišljati na kreativniji način i tako postati učinkovitija i uspješnija – čak i “ozbiljne” profesije kao što su liječnici, odvjetnici, inženjeri građevine, menadžeri itd. mogu imati koristi od vježbanja svoje kreativnosti.

Kreativnost nam može koristiti i u privatnom životu, i tu ne mislim samo na uređenje stana. Kreativnost otvara vrata prema mogućnostima koje u ovom trenutku nismo u stanju vidjeti. Dozvoljava nam da teške i stresne situacije promatramo na drugačiji način, da uočimo potencijalna rješenja koja nam nikad ranije nisu pala na pamet te da unesemo više harmonije u odnose s drugim ljudima i sa samom sobom.

Jesi li kreativna?

Ovo je trik pitanje – naravno da jesi. Iako te ne poznajem, ja niti najmanje ne sumnjam u to.

Pitanje je samo: vjeruješ li ti u svoju kreativnost? Ako je odgovor “ne” ili “možda”, nadam se da će ti tekstovi na ovome blogu pomoći da promijeniš mišljenje.

Save

Savjeti

Zašto su bojanke za odrasle korisne?

Besplatne bojanke by Kreativna

S kakvim bojama bojati?

Pripazi na papir i tintu

Gdje naći još besplatnih bojanki?

Gdje kupiti bojanke?

Trebaš voljeti pisanje, trebaš voljeti čitanje i trebaš imati puno strpljenja prema sebi.

Nije bitno odakle krećeš. Piši.

Pisanje trebaš živjeti, voljeti, željeti.

Tada se pripremi na svaku moguću reakciju čitatelja.

Ohrabri se, postoji i druga opcija.

Doći će, neko vrijeme nakon iščekivanja, trenutak kada ćeš u rukama držati svoju tiskanu knjigu.

Za talentiranu djecu i mlade izuzetno je važno poticanje okoline.

Pokloni su bitni i za odrasle

Kako znati što pokloniti?

1. Vodite računa o tome što već koriste.

2. Veliki setovi mogu biti zamka.

3. Ako ne znate – pitajte.

4. Dozvolite im da sami izaberu.

Bitna je namjera?

Zašto voditi vizualni dnevnik?

Pristupačna metoda kreativnog izražavanja

Omogućava nam da svakodnevno budemo u doticaju sa svojim stvarnim željama i osjećajima

Uspomene i bitni uvidi ostaju zabilježeni za budućnost

Pomaže nam uvoditi i održavati pozitivne navike

Redovito čitanje prethodnih zapisa omogućava uočavanje uzoraka

Pronalazimo rješenja za svakodnevne probleme

Pomaže nam održavati fokus i motivaciju

Proces prenošenja misli na papir ima terapeutski efekt

Bilježimo i čuvamo inspiraciju za kreativne projekte na jednom mjestu

Planiramo budućnost na zanimljiv način

Kako započeti s vođenjem vizualnog dnevnika?

Napredne tehnike

Fotografije

Crtanje i slikanje

Džepovi za prikupljanje materijala

Naljepnice

Pečati

Obojena podloga

Kolaž

Rad u slojevima

Ukrašavanje korica

Kreativni ste svaki dan

Ne mogu ili ne želim?

Zašto ostajemo pasivni?

Jedan, dva, tri… (po)kreni!

Uloga vizualnih informacija

Mentalna mapa

Ploča snova

Vizualni dnevnik

Strip / vizualna priča

Crtkanje

Što je kreativnost?

Mit #1: Neki ljudi jednostavno nisu kreativni

Mit #2: Za mene je kasno

Mit #3: Desno-mozgi ljudi su kreativniji

Mit #4: Nema smisla baviti se kreativnim vještinama ako od njih neću zarađivati

Mit #5: Kreativni ljudi su neuredni i neorganizirani

Mit #6: Za kreativnost je potrebno puno vremena (kojeg ja nemam)

Poznaješ li nekoga tko vjeruje u ove mitove?

Moguće je naučiti sve vještine, bez obzira na to kakvo je naše “početno stanje”.

Kreativnost nije rezervirana za “elitu”

Jesi li kreativna?

Primaj obavijesti o novim člancima i radionicama

Hvala na prijavi! Čujemo se uskoro :)

Footer

Instagram

Odgovorno korištenje sadržaja

Pratimo se na društvenim mrežama…